Kao da predsjednika Republike, koji je generale umirovio, nema, a on je jedini to mogao. Kao da toga zakona nema, a on to jedini propisuje.

Jer, ako su zakoni temelj pravne države, kako može član stranke koja računa na vlast zagovarati poredak prema kojemu će, kad dođe na vlast, vratiti i umirovljene generale na posao. Misli li Hebrang da bi HDZ-ova izborna pobjeda značila i pobjedu nad nacionalnim zakonima? Možda. No što će na to reći još jedan HDZ-ov potpredsjednik, Vladimir Šeks, koji je u proteklom saborskom mandatu često ljutio svoje stranačke kolege samo zato što mu je paragraf bio na prvom, a HDZ na drugom mjestu.

Takvim izjavama Andrija Hebrang predstavlja svoju stranku kao političku organizaciju u kojoj se, ma kako to grubo zvučalo, norme i paragrafi podređuju stranačkim interesima. Čak pod cijenu umilne verzije »dogovorit ćemo se s predsjednikom Republike«. Što bi značio taj dogovor, kad bi i bio moguć, prema pravilima poretka? Značio bi reviziju zakona na štetu pravnoga poretka. A to bi Šeks ipak trebao objasniti Hebrangu, jer prijeizborni interesi njihove stranke ipak joj ne daju pravo prilagođavati zakonska pravila.