Koncentracija anketnih ispitivanja birača uoči hrvatskih parlamentarnih izbora tolika je da izlazak na glasačka mjesta čini bezmalo tek formalnim činom. Stvoren je, naime, dojam da je de facto sve odlučeno i prije nego su građani glasovali. U prilici kad se sustavno apostrofira procjena o iznimno visokom postotku neopredijeljenih, "prognostičke karte" budućeg saziva Hrvatskog sabora djeluju kao svojevrsne upute za postupanje. Agencijska istraživanja raspoloženja biračkog tijela listom pokazuju snažnu bipolarizaciju hrvatske političke scene na lijevu (predvođenu SDP-om) i desnu (na čelu s HDZ-om) opciju, oko kojih se grupiraju manje stranke, njima relativno srodne i programski bliske. Ako je izbor preferencijalno sveden na dva dominantna pola, što je neodlučnima činiti?

U svakom slučaju, notorno je da će struktura nove vlasti zavisiti o tomu na koju će se stranu Tomčićeva "ruža vjetrova" okrenuti nakon izborne utakmice, ali dijelom i o izbornom inkasu HSP-a te koalicije HSLS-DC. Lider "seljaka" i dalje oprezno taktizira lavirajući između dvaju spomenutih (formalnih) političkih antipoda (HDZ-a i SDP-a), s ambicijom da do kraja ostane u igri i kod jednih i kod drugih, pa superiorno dijeli "packe" na obje strane. Doduše, neki stranački dužnosnici (primjerice Marinko Filipović) otvoreno ističu da je "seljacima" bliži SDP nego HDZ, ali praktičnu bliskost definirat će tek poslijeizborni rezultati i ponuda na tržištu. Iznenade li svojim učinkom na birače redizajnirani Đapićevi pravaši (kojima "ban Letica" može samo srozavati rejting koji su sami podigli), a dvojac HSLS-DC postigne kakvim čudom više od onog što po specifičnoj težini mirita, HDZ bi mogao Tomčiću biti atraktivniji mamac.

Uz općeprihvaćenu tezu o dosad najneizvjesnijim izborima, stalno se provlači i ona o izglednom "manjinskom" determiniranju prirode nove vlasti u Hrvata, poglavito uspije li tzv. srpska dijaspora oteti poneki mandat tzv. hrvatskoj (dosad u pravilu sklonoj HDZ-u). Neki, naime, prognoziraju da bi srpska manjina uz svoja zajamčena tri zastupnika mogla biti pojačana i s eventualno još dva iz "rasejanja". Aprioristi drže izvjesnim njihovo prešutno koaliranje s Račanovom grupacijom, što, dakako, ni približno nije sigurno koliko bi lijeva koalicija htjela. Uostalom, Sanader ih je u osvit izbora gromko pozvao da se vrate u svoju domovinu i nastave normalno živjeti, a ni za cijelog mandata Račan im puno više nije dao. K tomu, partnerstvo tzv. srpskih stranaka (napose SDSS-a) na lokalnim razinama s HDZ-om više nije nikakvo iznenađenje. Osvoji li srpska manjina pet mandata, i s još toliko saborskih klupa rezerviranih za ostale manjince dade potporu "lijevima", ni tradicionalna podrška iz dijaspore vjerojatno ne bi uspjela dovesti HDZ na vlast.

No, koliko su predizborna osluškivanja (ne)reprezentativnih uzoraka vjerodostojna i pouzdana? Prema tvrdnjama jednoga visokopozicioniranog dužnosnika, u trećesiječanjskom izbornom nadmetanju, kada je bilo neusporedivo lakše procijeniti pobjednika, ankete su omanule za čak sedam posto. Sada bi, pak, one mogle "fulati" i do 20 posto, tvrdi moj sugovornik pozivajući se na istraživanja nekih međunarodnih (američkih) institucija. Takva "omaška" potpuno dezavuira sadašnje sondiranje javnog mnijenja i radikalno mijenja izborni rezultat. Ankete, stoga, treba uzimati s velikom rezervom, a možda ne bi bilo zgorega u nekim budućim izborima reducirati njihov broj u predizbornoj kampanji. Jer, na određeni način, one ipak prepariraju makar kolebljiviji dio biračkog tijela, a za promjenu bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi građani odlučili bez toga neizbježnog "uputstva".