Vjesnik: 19. 11. 2003.

Francusko-njemačka superdržava: taktičko nadmudrivanje ili krah Europske unije

Najavljena ideja prisnog saveza Francuske i Njemačke indirektno je upozorenje članovima obitelji da veliki i jaki neće trpjeti preveliku nedisciplinu i unutar sadašnje Europske unije / Turbulencije koje se šire neposredno prije proširenja EU ukazuju da će svi tražiti svoj dio kolača, pogotovo onaj koji bi rado za sebe zadržale Francuska i Njemačka

ZAGREB, 18. studenoga - Znači li najavljeni savezFrancuske i Njemačke u budućnosti krah sadašnje ideje Europske unije ili je samo riječ o taktiziranju dviju država koje su bile i ostaju lokomotiva europske obitelji. U sjeni velikih svjetskih događaja, kad šačica iračkih gerilaca tuku do nogu moćnu Ameriku, ovaj fantastični prijedlog za stvaranje superdržave Njemačke i Francuske gotovo da i nije imao velikog odjeka.

Da se budućnost na temelju povijesti i nedavnih događaja ne može predvidjeti pokazuje i sadašnje turbo prijateljstvo Berlina i Pariza koji su ne baš tako davno imali mnogo manje blistave odnose. No, povijest je u ime budućnosti odnosa dviju država zakopana, a da Europu čekaju turbulentna vremena koja trebaju iznjedriti odgovor je li proširena obitelj i preduvjet za sreću, posve je jasno i izvjesno.

Najavljena ideja superdržave Francuske i Njemačke posredno je upozorenje članovima europske obitelji da veliki i jaki neće trpjeti preveliku nedisciplinu i unutar sadašnje Unije. Turbulencije koje se šire neposredno prije proširenja Unije ukazuju da će svi tražiti svoj dio kolača, pogotovo onaj koji bi rado za sebe zadržale Francuska i Njemačka.

Zato je očito i izabran sadašnji tajming da se glasnije govori o savezu dviju najjačih države unutar Unije, jer Britanija i dalje vješto pleše između Europe i Amerike. Tony Blair bi želio zadržati dobre odnose i sa svojim europskim partnerima, ali i nekom ekvilibristikom biti prisno povezan s Amerikom. Pariz i Berlin kao da poručuju članovima obitelji da će - hipotetički - moći i sami ako se ne prihvate njihova pravila igre, pogotovo u presudnim vremenima kad se usvaja europski ustav i kada će doći do najvećeg proširenja Unije do sada.

Različite forme međudržavnog povezivanja i suradnje već se godinama njeguju između Francuske i Njemačke. Državni činovnici rade u »tuđim« ministarstvima, a o najvažnijim pitanjima se odluke donose zajednički, po uhodanim recepturama. Budući savez bio bi samo nastavak te suradnje, ali na višoj razini, jer se predviđa da neka ministarstva, pogotovo ona najvažnija poput vanjskih poslova i obrane, budu zajednički vođena.

Kad bi se to i ostvarilo, pitanje je kako bi super-država, kao krajnji oblik koji bi poništio i ostatke nacionalnog, mogla funkcionirati u praksi, unutar i izvan EU-a. Europa bez granica i sa zajedničkom valutom otišla bi time još korak dalje, a novi europski div silno bi priprijetio europskim »Liliputancima«. U igri je naravno i visoka politika. Sve dok američka administracija mrgodno promatra staru Europu koja je simbolizirana baš u Njemačkoj i Francuskoj, jaz između dva kontinenta je i dalje naglašen. U političkom smislu, sadašnja Francuska i Njemačka gotovo da nemaju razmimoilaženja. Obje države protive se nasilnim oblicima borbe protiv terorizma koji se ne kombiniraju i sa suptilnijim metodama koje bi trebale promijeniti život u zemljama rasadnicima terorizma. Francuska i Njemačka daju prednost međunarodnoj zajednici, u prvom redu UN-u, u odnosu na američko soliranje.

Ostale zemlje Europske unije nemaju tako čvrst stav u političkim pitanjima, i upravo je zbog toga vanjska politika Europe često neprepoznatljiva, pa i kaotična.

Sve će se možda ipak u skoroj budućnosti izmijeniti. Iako je u Francuskoj na vlasti desnica, a u Njemačkoj socijaldemokrati, skladni brak Francuza i Nijemaca danas ne ovisi o političkim prilikama u svakoj od država. No, kako je kancelaru Gerhardu Schröderu fotelja više nego ugrožena, realno se može očekivati da će desnica u Njemačkoj uskoro doći na vlast. A to bi značilo i vidljivije promjene u njemačkoj vanjskoj politici i naglašenije približavane Berlina Washingtonu. U tom slučaju, pitanje je hoće li ideja superdržave u dogledno vrijeme biti i realizirana.

Jurica Körbler