U predvečerje izbora odbacujući mogućnost koalicije s HDZ-om Ivica Račan naveo je sljedeće razloge: Sanader gradi kult vođe i želi biti novi japa poput Tuđmana, njegova se stranka opet bahati i identificira s nacijom i državom. Razlozi protiv nisu, dakle, u programskim razlikama, nego više u neprijaznom i arogantnom HDZ-ovu ponašanju. Vođa SDP-a, po autoritarnom upravljanju svojom strankom sasvim sličan Sanaderu, ne spominje nikakve strateške razlike, eventualno ih nalazi tek u taktici.

Zaista, i izravno sučeljavanje Sanadera i Račana vodilo je općem zaključku da se njih dvojica slažu više nego bi to bilo normalno i uputno za ljute političke protivnike. Čelnici stranaka, koje bi trebale obilježavati dva politička pola Hrvatske, kao da jedan drugoga prepisuju. Čak su se i njihovi najžustriji dueli vodili oko toga tko je veći prijatelj s nedavnim zagrebačkim gostom, ključarem briselskih vrata, Verheugenom. Obojica su infantilno dokazivala da su s dotičnim intimusi, skoro od pelena.

Ali i ozbiljno, niz je točaka na kojima se izborna ponuda HDZ-a i SDP-a, proteklih dana predočene biračima, potpuno ili uglavnom podudaraju. Prvo, postoji opća suglasnost oko europskih integracija, potrebe da se žurno hvata kopča s Europskom unijom, nesložni su samo u tome tko bi od njih dvojice u tome bio uspješniji. Sanader, doduše, uz obećanje pune suradnje s Haškim sudom, uporno izbjegava konkretan odgovor na pitanje o slučaju Gotovina. Petlja nešto oko pravnog osporavanja dijelova optužnice, ali i u tom pogledu de facto preslikava Račanovo izmotavanje s haškim obavezama.

Drugo, ekonomisti tvrde da su gospodarski programi SDP-a i HDZ-a »vrlo slični«, po svojim osnovnim smjernicama i po deklariranim namjerama. Obje stranke planiraju nastavak investiranja u prometnice, naglašavaju problem nezaposlenih i najavljuju ga napasti na isti način, obje obećavaju rast standarda. Razlike postoje samo u poreznom sustavu. Sanader povratak na staru poreznu politiku vidi kao svoju najvažniju reformu. Račan s pravom ukazuje da taj sistem privilegira bogate na račun siromašnih. Sam je također vodio politiku u korist kapitala a štetu radnika.

Treće, frapantnu sličnost u kompleksu tema iz neposredne prošlosti šef je SDP-a podcrtao tvrdnjom da bi se on i Sanader lako složili u odnosu prema Franji Tuđmanu. U vrijeme trećesiječanjskih izbora sadašnja je vlast na distanciranju od Tuđmanove politike osvojila pobjedu. Račan s riječi nije prešao na djela i od najavljene se detuđmanizacije brzo odustalo, Sanader je u međuvremenu potiho demontirao neke stavke Tuđmanova naslijeđa.

Četvrto, u odnosu prema medijima, kao jednom od najvažnijih pitanja demokratskog funkcioniranja društva, Račan i Sanader slažu se deklaratorno i praktično. Obojica su, tvrde, za privatizaciju svih medija, osim nacionalnog radija i televizije, i njihovu potpunu slobodu. U praksi šef je HDZ-a upravo popio kritiku novinarskog društva zbog jedne prijeteće izjave; njegov kolega iz SDP-a u predizbornoj kampanji novinare krivi za generalno loš stav javnosti prema političarima i tvrdi da bi se neki od njih htjeli instalirati iznad društva.