Prije četiri godine mnogi su se bojali da će HDZ bojkotirati rezultate izbora i izvesti tenkove na ulice. To je danas nezamislivo – konstatirao je ovih dana sociolog Dražen Lalić, tim detaljom ilustrirajući demokratski napredak Hrvatske. Istina je, nitko danas ne strahuje od toga da vladajući možda neće priznati rezultate izbora ili da će opstruirati miran prijenos vlasti, ako birači sutra tako odluče. Smjenjivost vlasti u Hrvatskoj više nitko ni u primisli ne dovodi u pitanje.

Izborna je kampanja bila nikakva, ali je pokazala jednu veliku stvar – da je dosegnuta određena razina demokratskih standarda. U Hrvatskoj nitko više ne spominje sumnje u regularnost izbora ili izborne krađe. A godinama su takve stvari bile pravilo. Nije se teško sjetiti svojedobnih mutnih HDZ-ovih pobjeda, neki su upućeni otpadnici kasnije svjedočili o tome kako su Tuđmanovi momci ćiribirali s glasovima. Djelovanjem nevladinih organizacija i međunarodnih promatrača već je na prošlim izborima onemogućena takva praksa, uoči nedjeljnih izbora na mogućnost lažiranja nitko više i ne misli. Ovoga se puta drastično smanjuje i izborni monitoring. Međunarodna zajednica i domaća javnost sigurne su da je varanje isključeno.

Također je značajna činjenica da je izborna kampanja protekla bez ekscesa i nasilja. Bacanje jaja na Linića ili nekoliko prijetećih pisama pojedinim političarima ne mogu se smatrati ozbiljnim ugrozama. (Napad na jednog Šuvarovog aktivistu nije, čini se, povezan s izbornim nadmetanjima.) Iako je Hrvatska zemlja razgranatog kapilarnog nasilja, to se u ovom predizborju nije osjetilo. Naravno, na svaku prijetnju treba reagirati, ali režeće epistole, kakvima je mahao Tomčić, u Hrvatskoj može pokazati svaki ozbiljniji novinar. Osim izuzetaka, nije se dalo maha ni u dosadašnjim kampanjama uobičajenom govoru mržnje. Nema više kričanja o nacionalnoj izdaji ni neprijateljima Hrvatske. Beogradski mediji konstatiraju da su Srbi potpuno nestali kao predizborna tema. Na šovinizmu više ni krajnja desnica ne mobilizira podršku. Pristojni dueli Račana i Sanadera mnogo su pomogli takvom ozračju. Šef se HDZ-a javno ogradio od Šeksovih frankenštajnovskih metafora, osudio je upotrebu jaja u kampanji. Kad je hrvatski vojnik svojedobno nasrnuo na Vladu Gotovca i kopčom mu razbio glavu, Tuđmanov HDZ šutio je kao zaliven.

O demokratskom stabiliziranju Hrvatske govori i činjenica da su sasvim utihnule grupacije koje su svojedobno na nasilan način pokušavale revidirati izbornu volju građana. Bez obzira na rezultat izbora, nema šanse da se ovoga puta ponovi situacija kakva se Hrvatskom bila razmahala nakon trećesiječanjskih izbora, kada su ekstremističke skupine – halabukom, organiziranjem masovki, marševima i na druge nedemokratske načine – mjesecima pokušavale da izabranu vlast ruše i smjenjuju na ulici. U relevantnim strankama takve ideje više ne nalaze podršku. Koliko pratimo, ni jedna stranka više nije u opstrukciji spram demokratskih pravila igre. Sve ih izrijekom prihvaćaju.

To je, otprilike, crta ispod koje ni jedna vlast u Hrvatskoj više ne smije ići. Ali držanje tih standarda nije samo pitanje vlasti ni politike. Javnost također ima svoju odgovornost. Nedopustivo je njen utjecaj svoditi samo na ubacivanje listića u glasačku kutiju. To je tek minimum i prvi uvjet bez kojeg se ne može. Sve ostalo tek treba izboriti.