Možeš kalkulirati neko vrijeme, ali ne možeš svo vrijeme", rečenica je koju Ivica Račan od danas mora ponavljati svaku večer prije spavanja. Njegov kukavičluk, naplaćen je na izborima. Pokazala se istinitom ona Šajberova da je bivši premijer noćni portir koji se boji mraka. Plašljivac koji je trećega siječnja 2000-te godine preuzeo vlast, jednostavno je bio pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu. Nije imao petlju kazniti one koji su se nakrali u pretvorbi, drhtao je pred pomišlju da lažnim invalidima oduzme privilegije, propustio priliku konačno srediti sudstvo, postavivši za ministricu najtežeg resora jednu karikaturalnu osobu. Jedino što je predsjednik SDP-a uspjevao, jest držati rogove u vreći koalicije koja je bila osuđena na propast. Taj tzv. ljevičar, cijeli je mandat vodio politiku koja je išla na mlin desnici, ne mareći za birače ,koji su mu, u paketu s nesretnim Budišom, bili darovali veliko povjerenje. Zato su račundžiji nad račundžijama odbrojani dani, i konačno je vrijeme da se na tron SDP-a uspenje mogući hrvatski Blair - Ranko Ostojić, totalni antipod svom umornom šefu.

HSS-ovi kulaci prošli su, otprilike, onako kako su i očekivali, a HNS malo lošije od planiranog, jer je Čačić uprskao proporcionalno onomu koliko je i napravio. Zato, ipak, nisu dobili onoliko mandata koliko su autocesta i stanovi iz POS-a "pizali". Đapić je, sukladno predviđanjima, napravio fenomenalan rezulat, pa može reći: Hvala, Tadiću. Najveće iznenađenje? Mala Hrvatska stranka umirovljenika, koja je bez ijednog plakata i spota, iz totalne anonimnosti, prošla li - la kao duo Granić & Budiša, inače, luzeri nad luzerima, ako ne računamo Doktora koji je definitivno otišao u povijest. Pašaliću - pa, pa..