I povratak Hrvatske demokratske zajednice nalikovao je nekadašnjem njezinu dolasku. Najprije je dugo širen strah od te pobjede. Kao što je nekad širen etiketom "stranke opasnih namjera", sada je pretvoren u "brigu za Hrvatsku". Potom se jednako kao i nekoć pokušalo "prosvijetliti narod", uvjeravajući da "ljudi nisu toliko glupi da glasuju za lopove". Kada su glasači svoje rekli, ne osvrćući se na "prosvjetitelje", pokušalo se pak nekom čudnovatom matematikom dokazivati kako ta biračka volja pretvorena u mandate ipak "neće biti dovoljna da HDZ formira vladu"!

No, Račan je kao politički realist, jednako kao i poslije prvih slobodnih izbora, priznao stvarnost prije svojih nerealnih "branitelja". Povratak HDZ-a pokazao je da su birači na prošlim izborima tu stranku samo kaznili, kao što se kažnjava neposlušno dijete. Tadašnje je glasovanje za Račanovu koaliciju izgleda bilo na tragu one narodne o Muji "koji se za inat turči". Očito su nekadašnje HDZ-ove "nepodopštine" - od političke razmetljivosti i bahatosti, do svih "marifetluka" unutar "hrvatskog gospodarskog čuda" - oproštene. Možda nisu zaboravljene, no kada se vidjelo da su obećana brda i doline Račana i njegovih političkih pajdaša uglavnom "ludom radovanje", biračko se raspoloženje stubokom promijenilo i Mujo se vratio "u staru vjeru", ne pitajući se ni što će o tome misliti domaći dušobrižnici ni što će misliti "teta Europa".

Potvrdilo se i poslije ovih izbora da je i u Hrvatskoj vrlo brzo shvaćeno da je demokracija "volja narod". U svim trojim prijelomnim dosadašnjim izborima - na prvim slobodnim izborima, dolaskom na vlast koalicije, i sadašnjim HDZ-ovim povratkom - potvrđeno je da se ta volja ne osvrće na nečija očekivanja, hoće li netko govoriti o "politički zapuštenom narodu" ili ga pak proglasiti "glupim", nego da se ravna po nekim svojim zapretenim zakonitostima. Da se nije tako rukovodila, samostalna bi Hrvatska ostala "nedosanjani san", HDZ nikada ne bi dobio "po turu", niti bi pak opet dobio povjerenje. Narod jest "zadružna kobila" koju svi jašu a malo tko hrani, no ta se "kobila" ipak ne da beskrajno muštrati, zna biti jogunasta i pokazati svoju pravu ćud, te zbaciti jahača kada joj dozlogrdi. HDZ je sada "ponovno u sedlu", ali ne bude li vodio brige o spomenutoj ćudi, svašta se može dogoditi.

Mate Granić i Dražen Budiša su apsurdni dokaz da i među "pobjedničkim jahačima" može biti i poraženih. Obojica su se pokazali politički irealnim. Ispod Granićeve firme DC probijala je hrđa starog grafita "HDZ-ovi otpadnici". Onaj tko je želio biti siguran da mu glas neće završiti "u bunaru" dao ga je HDZ-u, a ne onima koji su se svojedobno odcijepili od "nedemokratskog HDZ-a", a sada mu se vratili. Budiša je sličan primjer slične nedosljednosti. Kolektivna ga nelagoda, ne samo HDZ-ovih simpatizera, pamti kao čovjeka koji je "doveo komuniste na vlast", pa je prirodno da mu nije honoriran ni sadašnji vratolomni savez "protiv Račana". Kod toga političkog poštenjaka od poštenja je jedino veći njegov politički antitalent. Budiša je ne samo prokockao kapital jedne solidne građanske stranke, on je na ovim izborima do kraja pojeo svoju dugogodišnju karizmu.