Jacques Derrida je pisao o dvjema vrstama odgovornosti: prema sjećanju i prema sebi. Čini se da je Račan pokazao veću odgovornost prema sjećanju na snagu HDZ-a nego koalicije, jer se u hrvatskoj političkoj povijesti ne pamti da je itko tako žustro pobjegao s mjesta nesreće (vlasti) kao on. Samo da se HDZ ne naljuti na njega zbog otežavanja primopredaje državničkih moći. Međutim, kad se već prepuštamo memoriji, što bi na njegovu mjestu napravio Franjo Tuđman? Bi li on proglasio išta drugo osim svoje pobjede, gledajući da si kupi potporu HSP-a, HSLS-a, DC-a... Ali za čovjeka poput Račana, takvi su apetiti nerealni. On preferira odgovornost prema sebi vraćanjem u režim saborske oporbene hladovine i puštanjem HDZ-u da stvara klimu u kojoj će, kad se on dovoljno odmori, čak i njegov povratak biti moguć.

U svom je mandatu Račan činio ama baš sve da se čak i bivše hadezeovske mane sada dočekuju kao buduće vrline. Tragično, ali istinito. Jedno je sigurno, HDZ se neće plašiti svojih poteza niti esdepeovskog mišljenja o sebi. Sanader je potpuno zasluženo pobijedio u demokratskoj izbornoj utakmici, jer je pokazao ono što Račan nije: elementarnu volju za pobjedom! Sumrak SDP-a i koalicije koja je postala njegov teret bili su oni trenuci kada su iz HDZ-a dolazili otvoreni upiti o neodgovornosti SDP-a za reviziju pretvorbe i privatizacije. To je bila čista pomrčina uma kojoj se Račan u svome mandatu nije ni usudio potražiti lijeka. Njegov je jedini cilj bio da sve ostane u okviru političke kaste: mi smo sakrili vaše prljavo rublje, a sada vi sakrijte naše! I kao što su se pred prošle izbore hadezeovci od rasapa spašavali prvim mjestima na izbornim listama, znajući da im prijeti poraz, tako su ovoga puta učinili esdepeovci. Važnije je spasiti sebe ("odgovornost prema sebi"), nego imidž i perspektivu stranke.

Međutim, u HDZ-u se nakon poraza našlo snage za reformu kompromitirane stranke. Išlo se svjesno na jedno optimistično lice Ive Sanadera, premda je odnos snaga u HDZ-u bio u korist ekstremista. Dobivši više glasova nego što je objektivno zaslužio, SDP će svoj poraz vjerojatno tumačiti kao novu vrstu pobjede u jednom takvom "složenom" trenutku, zbog nesuglasica koje su pratile koalicijsku vladu. Teško da će se ići u potragu za novim licem. Jer bi ono moralo provjetriti stranku na sličan način na koji je to učinio Sanader, čija je zadaća umivanja stranke bila kudikamo teža. Štoviše, Račan je poraz shvatio kao dužnost vraćanja starom - socijaldemokratskom - licu. A on u predstavi socijalne skrbi za društvo može ulogu z(a)brinutog ljevičara odigrati napamet. No, pustimo malog Ivicu velikim odgovornostima.