Sanader treba Tomčića zbog devet HSS-ovih glasova u Saboru, a ne zbog programa. Da je mislio da je taj baš takav program »ono pravo«, i sam bi ga napisao. Sanaderu HSS treba i zato što je zapadnom svijetu prihvatljiviji nego HSP. Tomčić, pak, Sanadera treba ne bi li barem djelomično prikrio izborni neuspjeh oličen u prepolovljenom broju haesesovaca u Saboru. To su stvarna polazišta pregovora. Sve ostalo su priče. I to je u redu. Demokracija se, među ostalim, zasniva na pregovorima partnera koji nisu politički blizanci, ali mogu naći važan zajednički interes. Obnašanje vlasti je legitiman interes, jer stranke na izbore i izlaze zato što žele utjecati na budućnost države, a taj je utjecaj najveći u vladi. Uostalom, i građani na izbore izlaze ne bi li izabrali vlast.

Sklapanje koalicijske vlade nije sklapanje braka iz ljubavi. Uostalom, da se Tomčić doista misli čvrsto držati načela integralne ekonomije, vlade stručnjaka i jačanja uloge Sabora, u pregovore sa Sanaderom ne bi morao niti ulaziti. Razlika između predizbornih programa dviju stranaka tolika je da je Tomčić ne može preskočiti držeći se s obje ruke za »svoju obalu«.

Ako se birači u procesu koaliranja razočaraju »kupljenom« robom, sami su za to krivi. Svi su akteri ovih izbora odavno i dobro poznati. Mjesta čuđenju nema. Osim ako HDZ i SDP na kraju balade ne odluče sklopiti brak, na što nijedan njihov birač nije računao kada im je davao glas. A i čelnici obje stranke su ih uvjeravali da je to nemoguća kombinacija. Sve su ostale mogućnosti ostavljali otvorenima.