Dva su politička lidera ovih dana ostvarila svoje ciljeve i snove; predsjednik HDZ-a i predsjednik HSS-a. Prvi je mjesecima najavljivao da će »pokrenuti Hrvatsku« i vratiti HDZ na vlast, ali Račanova ga ekipa očito nije shvaćala preozbiljno držeći, valjda, da »halabuči« bez pokrića. Drugi se jednako tako mjesecima držao tajanstveno ne želeći reći kome će HSS dati svoje povjerenje - lijevima ili desnima - dođu li u priliku sastavljati Vladu. Pritom je dobro znao da će ga i SDP i HDZ mamiti na svoje strane nudeći mu unosne pozicije.

HSS je, naime, bio i ostao najveći politički trgovac u Hrvata. Unatoč tome što su to znali i Ivo Sanader i Ivica Račan, dopustili su Zlatku Tomčiću stav u kojem je s visine gledao na obje strane znajući da će im trebati. Zato je i vodio kampanju ponavljajući da je HSS samostalan i ne naginje nijednoj strani. No, čini se da taj Tomčićev potez nije bio najsretnije rješenje za HSS, jer su izborni rezultati zamrznuli osmijeh na Tomčićevu licu. HSS je podbacio na izborima. Birači su očito shvatili da Tomčićevo trgovanje i s lijevima i s desnima, uz istodobno ponavljanje o HSS-ovoj samostalnosti, ne znači ništa osim činjenice da se HSS ne da s vlasti.

Spašava li Sanader Tomčića ili je obrnuto, više nije ni važno. Prvi su razgovori započeli spektakularno, u maniri trilera, uza silno puštanje najrazličitijih dezinformacija ne bi li zbunili medije, a time pridonijeli pompoznosti cijelog susreta. Pa se govorilo da su se sastali, pa da nisu, onda da jesu ali se nisu dogovorili, pa onda da je sve odgođeno za dan kasnije. Pa je nešto Tomčić, kao, poručivao Sanaderu da će njegova stranka u oporbu ako HDZ ne prihvati HSS-ov model ekonomije, Sanader zatim vraćao lopticu da HDZ taj model neće prihvatiti.... I tu je Sanader u pravu; HSS je, naime, prilično krahirao na izborima i zašto bi onda velika i buduća vladajuća stranka, sa svojih 66 zastupnika, pristajala na ucjene HSS-a s devet saborskih mandata!

Do konačnog će dogovora između HDZ-a i HSS-a sigurno doći, uz još nekoliko igrokaza za javnost o tobožnjim zahtjevima jednih i popuštanju drugih. Sanader će sve nezadovoljnike u vlastitim redovima, koji ne žele zaboraviti da je taj isti Tomčić do zadnjeg trenutka bio uz Račana, vrlo brzo dovesti u red i objasniti im da je za Hrvatsku nužna vlada HDZ-a i HSS-a. Zato bi se birači s pravom mogli upitati koja je razlika u vlasti ako je u njoj sjedio Tomčić najprije s lijevima, a sada će taj isti Tomčić sjediti s desnima ili malo manje desnima? Reklo bi se da je u Hrvatskoj sve promjenjivo i smjenjivo osim Tomčića.

A što reći za dva najveća iznenađenja i moralne pobjednike izbora - Hrvatsku stranku umirovljenika i HSP? Da je prvima zaista pun kufer svih dosadašnjih vlasti jer oni svoj novac i svoje mirovine nikako da dobiju. Zašto bi onda u zemlji s više od milijun polugladnih umirovljenika trebalo čuditi da njihova stranka, za koju su do jučer znali samo rijetki, na izborima do nogu potuče i neke navodno velike političke face koje su nas godinama uvjeravale u nužnost svog postojanja? Zaista ne treba čuditi da su umirovljenici potukli, primjerice, »novu snagu« Dražena Budiše i Mate Granića. Kako sada stvari stoje, Budiša se očito pomirio da mu je nakon ovog debakla vrijeme za odlazak u političku mirovinu i prepuštanje stranke nekoj drugoj generaciji, naročito onoj koja je na izborima HSLS i spasila od potpune propasti. Budiša će sada napokon valjda otići, povući se u mir svoje kuće u prirodi.

Samo da će HSP, korak do ulaska u Vladu, s dvostrukim brojem osvojenih mandata i snažnom strankom, u cijeloj ovoj priči, biti izigran. Zbog HSS-a. Đapić, naime, očito nije vjerovao da su se Sanader i Tomčić još davno dogovorili o svom političkom braku. HSP se neće gurati u Vladu, rezolutni su pravaši. Ali će zato, ostanu li i dalje opozicija, biti najljuća Sanaderova oporba. Tako blizu vlasti, a tako daleko.