S Franom Krnićem, hrvatskim veleposlanikom u Kraljevini Nizozemskoj, razgovarali smo u njegovu uredu u Haagu o jednoj od najvažnijih tema hrvatske europske budućnosti - suradnji s Haaškim sudom, ali i o problemima koji su nastali blokiranjem hrvatskog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-u nakon što ga je ratificirao nizozemski parlament. Veleposlanik Krnić je nesumnjivo jedan od najkompetentnijih sugovornika na ovu temu, ne samo zato što Hrvatsku predstavlja baš u ovoj europskoj državi nego i stoga što je, osim dugogodišnjeg diplomatskog iskustva, bio i na čelu Vladina ureda za suradnju sa Sudom u Haagu.

— Mi smo upravo u diplomatskoj ofenzivi prema nizozemskoj vladi i uopće prema ovdašnjem političkom establishmentu s ciljem da utječemo na promjenu nizozemskog stajališta. Naše veleposlanstvo u Haagu multipliciralo je broj kontakata s odgovarajućim političkim čimbenicima u ovoj zemlji. Nakon zadnjeg brifinga glavne tužiteljice s haaškim diplomatskim zborom 14. studenog, bilježimo neke optimistične naznake jer je gospođa Del Ponte iznijela pozitivne ocjene o hrvatskoj suradnji, dakako uvijek uz konstataciju da još uvijek postoji jedan neriješeni problem - slučaj Gotovina. Ali, u svemu ostalom istaknuto je da Hrvatska, kako je kazala glavna tužiteljica, diligently (revnosno, marljivo) surađuje sa Sudom. Posebno su pohvaljeni napori koji se čine u Hrvatskoj kako bi se stvorili uvjeti da nacionalno pravosuđe samostalno pokreće i vodi postupke u kažnjavanju odgovornih za ratne zločine. Dakle, tužiteljica je ovaj put znatno objektivnije ocrtala međusobnu suradnju te je, naravno, u našem interesu da s takvim ocjenama idemo i na one adrese koje su se do sada povodile za nekim njenim ranijim, već prevladanim ocjenama o našoj nesuradnji ili nedovoljnoj suradnji.

— U tom dijelu stajališta Tužiteljstva i hrvatske vlade i dalje se razlikuju. Hrvatska strana tvrdi da je poduzeto sve što je bilo moguće, a tužiteljica to osporava. Ne možemo isključiti namjeru tužiteljice da takvom vrstom pritiska na Hrvatsku zapravo šalje poruku i nekim zemljama regije glede sličnih otvorenih slučajeva.

— Ne mislim da postoji nekakva "blokovska podjela" o tom pitanju unutar EU-a, ali je činjenica da je vidljiva divergentnost u gledištima pojedinih zemalja. Iako u Europskoj uniji prevladava stav da je proširenje povijesni projekt ovog kontinenta i da svi zainteresirani imaju svoju šansu, sklon sam tezi da se iza tvrdih stavova nekih europskih krugova o ispunjavanju haaških uvjeta, nalazi i potreba da se vrlo precizno i prethodno, dogovore neki novi principi na kojima bi se, nakon ulaska Desetorice, baziralo svako novo proširenje. Pri tome bi njihove aktualne, preoštre, kritike navodne hrvatske nesuradnje sa Sudom mogle biti shvaćene i kao dio metodološkog "dobivanja na vremenu", bez obzira što to nitko od njih neće javno priznati.

— Nizozemsku poruku bismo mogli iščitati na sljedeći način: vi u Hrvatskoj činite značajan progres na vašem putu prema članstvu u EU-u, međutim mi se želimo uvjeriti da ćete isto tako biti konzekventni i u onom dijelu suradnje s Haaškim sudom koji slijedi, a to znači u odnosu na nove optužnice, tj. njihovo izvršenje. To nas stavlja u paradoksalnu situaciju: sve dotle dok Hrvatska ne dobije i ne izvrši nove optužnice, nizozemska percepcija naše suradnje sa Sudom ostat će bitnije nepromijenjena, a time i otežani naši izgledi u Bruxellesu. Tek u tom novom kontekstu, i "slučaj Gotovina" bi mogao biti relativiziran, naravno pod uvjetom da naša suradnja po novim optužnicama bude u duhu očekivanja međunarodne zajednice.

— Glavna tužiteljica još uvijek ne spominje ni imena ni rokove. Nagovještava samo mogućnost novih optužnica što i mi onda držimo izvjesnim. Procjenjujemo da bi to moglo uslijediti nakon formiranja nove vlade koja će se vrlo brzo morati odrediti prema tom pitanju, a time će ujedno biti i u poziciji da izravno ubrza hrvatski put u EU.

— Njezine izjave s tog brifinga svakako su povoljnije, a dobivaju još pozitivniji prizvuk u kontekstu usporedbi koje je tom prigodom napravila, sa suradnjom nekih drugih zemalja u regiji. Stoga i želimo uvjeriti naše nizozemske partnere da već i samo Tužiteljstvo mijenja ton prema Hrvatskoj i nadamo se da će Nizozemska pozitivno valorizirati naše argumente. Na temelju brojnih razgovora s ovdašnjim visokim državnim dužnosnicima vjerujem da se počinje obnavljati povjerenje u našu vjerodostojnost, što će, siguran sam, osobito kulminirati nakon očekivanog konstruktivnog odnosa nove vlade prema svim izazovima u preostalom razdoblju suradnje RH i Suda.

— Ponavljam, ohrabren sam spremnošću da nas se, kao prvo, počinje slušati. U međunarodnim poslovima povjerenje se teško stječe, a vrlo lako gubi. Mi ovdje ne stječemo dojam da se u ovim pitanjima radi o nekoj "antihrvatskoj zavjeri" određenih zemalja Europske unije. Pokušavamo, naravno, proniknuti što je to što najdominantnije uvjetuje drukčiju poziciju Velike Britanije i Nizozemske u odnosu na druge zemlje koje su isto tako iznimno zainteresirane za uspjeh Haaškog suda i za kažnjavanje ratnih zločinaca, ali koje na tako izravan način ne vežu tu suradnju s našom kandidaturom. Mislim da treba razumjeti da je za Nizozemsku, zemlju koja u Haagu ugošćuje četiri međunarodna suda, dakle najviše simbole međunarodne pravde, funkcioniranje pravne države izuzetno važno načelo. Za Nizozemce, dakle, pravna država ili funkcionira ili ne, a onaj tko hoće u Uniju mora osigurati njezino funkcioniranje. S druge strane, Nizozemci su posebno senzibilizirani slučajem Srebrenica. Psihološki gledano, taj je slučaj u nizozemskoj javnosti na poseban način otvorio pitanje suradnje sa Sudom, kažnjavanje ratnih zločinaca, itd. Zbog tog je slučaja, prisjetimo se, nizozemska vlada svojedobno podnijela kolektivnu ostavku. To im daje moralno pravo da očekuju punu suradnju s Haaškim sudom od svih onih koji su se na takvu suradnju međunarodno obvezali.

— Tu bih naglasio dvije stvari. Prvo, nizozemski je parlament među prvima ratificirao hrvatski SSP, s time da je vlada naknadno stopirala notifikaciju prema Bruxellesu čime je stvoren postojeći problem. S druge strane, u nizu drugih sektora, mi imamo vrlo dobre bilateralne odnose s ovom zemljom, primjerice u gospodarskoj i vojnoj suradnji. Nizozemska je još i danas drugi donator u Hrvatskoj (iza Njemačke), sve se više iskazuju obostrani interesi i za kulturnu suradnju. Uskoro otvaramo i predstavništvo naše Turističke zajednice u Amsterdamu, itd. Dakle, očito je da naši bilateralni odnosi imaju budućnost i da su obje zemlje to prepoznale.

— Realizacija tzv. izlazne strategije je u ovom trenutku prioritetno pitanje Haaškog suda u organizacijskom, financijskom, a i političkom smislu. Zato je izvjesno da bi relativno brzo moglo doći do ustupanja jednog dijela predmeta nacionalnim pravosuđima zemalja regije i to, koliko ja mogu procijeniti, hrvatskom među prvima. No, možemo biti sigurni da se ti predmeti neće odnositi na optuženike prve kategorije, tj. na osobe s najvišim političkim ili vojnim rangovima.