Vjesnik: 01. 12. 2003.

Prestali dizati desnicu u zrak, sada drže figu u džepu

U pokušaju popravljanja lošeg imidža koji ima HSP u inozemstvu, čelnici te stranke mogu obići i cijeli svijet, a ne samo, kako najavljuju, Washington, Bruxelles i Jeruzalem. To im neće pomoći, jer promjena retorike nikoga neće zavarati dokle god pravaši budu svojim izbornim programom zastupali ksenofobične, ekstremno nacionalističke, antieuropske i neljudske stavove / Baš me zanima kako će Slaven Letica, Anto Đapić i ostala ekstremno desna svita objasniti veleposlanicima na temelju čega se zauzimaju za ukidanje svih prava izbjeglim Srbima

DRAGO PILSEL

Predsjednik HSP-a Anto Đapić, najavljuje da uskoro kreće diplomatska ofenziva pravaša. Slaven Letica odlazi u Washington, Miroslav Rožić u Bruxelles, sam Đapić u Izrael. Razgovarat će se, kažu, i s arapskim veleposlanicima u Zagrebu. Letica pokušava utjecati i na mišljenje ostalih diplomata u glavnom gradu Hrvatske. Cilj je, priznaje Đapić, popraviti loš imidž HSP-a u inozemstvu.

U tom pokušaju pravaši, što se mene tiče, mogu obići i cijeli svijet a ne samo Washington, Bruxelles i Jeruzalem.

To im neće pomoći, jer promjena retorike nikoga neće zavarati dokle god Hrvatska stranka prava svojim izbornim programom bude zastupala ksenofobične, ekstremno nacionalističke, antieuropske i neljudske stavove.

Pođimo redom. Ima dosta toga ali ću se zaustaviti samo na pojedinim pitanjima koje su pravaši naveli u sažetku Izbornog programa HSP-a pod nazivom »Vizija nove Hrvatske«.

U poglavlju o obrani i nacionalnoj sigurnosti HSP se zauzima za jačanje oružanih snaga i kompromitira proces ulaska u NATO pakt, jer poručuje: »HSP ne pristaje na bilo kakvu kontrolu naoružanja koja bi bila na štetu hrvatskih nacionalnih interesa i koje bi dovele Hrvatsku državu u inferioran vanjskopolitički položaj.

Hrvatska zato ima puno pravo na naoružavanje i opremanje svojih oružanih snaga s ciljem uspostavljanja potrebne strateške premoći i povoljnijega vanjskopolitičkog položaja.«

Zagovarajući »stratešku premoć«, HSP pokazuje da nije mirnodopska politička snaga, dapače, da je ratoborna, da ne mari za proces stabilizacije u cijeloj regiji i da bi Hrvatska svojim susjedima trebala prijetiti.

Ipak, ekstremizam HSP-a najbolje dolazi na vidjelo u poglavlju izbornoga programa koji govori o obnovi i razvoju. Povrat hrvatskih prognanika, kažu, najteži je problem za državu.

A nužan uvjet za povratak je sigurnost koja se postiže, pazite sad, »onemogućavanjem povratka svim Srbima izbjeglim nakon oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske«! Začuđujuće je da takav ksenofobičan, ekstremno nacionalistički, antieuropski i neljudski stav nije bio preprekom predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu da inicira pregovore za pokušaj formiranja koalicijske vlade s HSP-om, iako se opredijelio za povratak svih Srba uputivši im i javni poziv da to učine.

Štoviše, papagajski se ponavljalo da na sceni imamo novi HSP, iako je program te stranke pokazao da ta stranka i dalje stoji na filoustaškim pozicijama.

Da tragedija bude veća, čak i Glas Koncila ustvrđuje da je izborni uspjeh HSP posljedica odmaka te stranke od ekstremizma.

Da ne poštuju europske standarde i da zbilja imaju antisrpsku i antisrbijansku politiku, haespeovci dokazuju ističući da se dio ratne štete može »odmah naplatiti pljenidbom (pokretne i nepokretne) imovine fizičkih i pravnih osoba s područja Srbije«, odnosno da se, »sredstva za obnovu mogu namaknuti i iz diobene bilance tzv. SFRJ u dijelu koji pripada Hrvatskoj«.

Baš me zanima kako će Slaven Letica, Anto Đapić i ostala ekstremno desna svita objasniti veleposlanicima na temelju čega se zauzimaju za ukidanje svih prava izbjeglim Srbima, to jest za rušenje Ustava Republike Hrvatske i pravne države, za negiranje Deklaracije o pravima čovjeka UN-a i za gaženje po kršćanskim načelima one iste univerzalne Crkve (sastavljene od katolika, pravoslavaca i protestanata) za čija se prava zauzimaju u istom izbornom programu?

Zanima me, također, ako je istina da predsjednica Odbora za jugoistočnu Europu u Europskom parlamentu Doris Pack nema ništa protiv toga da HSP uđe u Vladu, a tako stoji u Večernjem listu od 28. studenoga, znači li to i da se Doris Pack protivi povratku Srba i da prihvaća fašističke i proustaške elemente Đapićeva i HSP-ova programa?

Reći će mi, dakako, da ne. Ali zašto onda ta ugledna političarka nema nikakvih rezervi prema HSP-u? Zašto pak Ivo Sanader veselo čavrlja s Đapićem ako je iskreno pozvao Srbe da se vrate?

Ako nisu pročitali izborni program HSP-a, veleposlanici s kojima će haespeovci razgovarati, na temelju iznesenoga u ovome članku, trebali bi taj program odmah uzeti u ruke.

Ustanovit će i ono što ovdje zaključujem: da je Hrvatska stranka prava još ekstremna i profašistička stranka koja se prividno odmakla od ustaškog zločinca poglavnika tzv. Nezavisne države Hrvatske Ante Pavelića i prestala dizati desnicu u zrak, jer je sada drži u džepu – gdje skriva figu.

Autor je slobodni novinar iz Zagreba.