U tom kontekstu zanimljiva je, prvo, činjenica da je novi predsjednik poznat kao stručnjak, svojim se političkim stavovima dosad nije isticao. Za razliku od svoga prethodnika Sokola, koji je politički prošao zanimljiv put od pisca SDP-ovih programskih dokumenata do HDZ-ove uzdanice, koja se u sumrak Tuđmanove vlasti odlučila odmaknuti u nezavisnu poziciju. Klarić je u Ustavni sud došao prije četiri godine, u velikom paketu od osam sudaca, koje su u predvečerje velike smjene vlasti, zajedničkim snagama instalirali tada vladajući HDZ i opozicioni SDP. Negativna je zvijezda tog transfera bio Vice Vukojević.

Drugo, Klarićev je izbor još važniji s obzirom na one koji nisu izabrani. Postojao je strah da bi s povratkom HDZ-a prolaz mogli dobiti tipovi poput Vukojevića ili Milana Vukovića. Unatoč najavama, poznati se HDZ-ov destruktivac – koji je svojedobno sabornicom paradirao u uniformi HVO-a, o čijoj ulozi u hrvatsko-bošnjačkom ratu kruže »haške priče«, dokazani ljubitelj policijskih arhiva po kojem ustaških zločina nije ni bilo – ovoga puta nije natjecao. Zadovoljan je skromnim mjestom jednog od čuvara hrvatske ustavnosti. Tim će se mjestom morati zadovoljiti i Vuković, otac pravosudne i moralne relativizacije hrvatskih ratnih zločina. Nije ga izabralo, mada je njegova neodrživa teza da Hrvati u proteklom ratu zločin i nisu mogli počiniti, godinama funkcionirala kao misao vodilja Tuđmanove politike.

Veliko je pitanje, naravno, hoće li i u drugim smjenama, koje s novom vlašću sljeduju Hrvatskoj, prevagnuti umjerenost. Politički se kuloari već pjene nagađanjima o tome tko će u državnoj upravi i državnim tvrtkama pakirati kofere. Račanova je vlast, valjda računajući da je vječna, propustila donijeti zakon o prijenosu vlasti, kojim bi se točno precizirala kvota i razina kadrovskih promjena do kojih dolazi sa smjenom na kormilu države. HSP je, uz neusvojeni prijedlog zakona, sastavio listu od 600 promjenama podložnih funkcija. Lista je, navodno, sastavljena na osnovu nakon trećesiječanjskih izbora pometenih kadrova. Kako zakona nema, HDZ-u je ostavljen širok manevarski prostor. Za mnogima od onih koji će otići, javnost neće previše žaliti. Jer se zbog načina na koji su postavljeni – po stranačkoj podobnosti i križaljci – prema njima apriori stvorio negativan odnos.

Ako je točno da će HDZ sada, kako se tvrdi, prvo donijeti zakon o prijenosu vlasti, a tek onda ići s kadrovskim inovacijama, to bi bilo jako dobro. Nova bi vlast na taj način izbjegla optužbe o revanšizmu, a hrvatska bi javnost na promjenu vladajuće garniture gledala kao na normalnu činjenicu a ne nikakav osvetnički pohod ni drastičnu čistku. Također bi bilo dobro kad bi se važna mjesta u javnoj upravi i državnim poduzećima popunjavala javnim natječajem. Vlast, koja prekine s praksom isključivo političkog imenovanja i otvori se prema sposobnima, bit će praćena s velikim odobravanjem. Tko javnosti pruži osjećaj da će Hrvatsku graditi kao pravedno društvo, pola je posla već obavio.