Europski diplomati ne vjeruju HSP-u ni kad darove nosi. Njemačkog veleposlanika Weissa nije impresionirala činjenica što je ova stranka sa svoje web stranice uklonila Europi neprihvatljive stavove o manjinama i o konfiskaciji imovine Srba. Dakle, još jednom je potvrđen onaj nedjeljni manifest što ga je talijanski veleposlanik Grafini u ime EU diplomata odaslao javnosti s jasnom porukom: "S HSP-om u vladi, Hrvatskoj je ugrožen put prema Europi." Ali, ostavimo na čas po strani pitanje jesu li ocjene EU diplomacije o HSP-u točne ili ne. Zamislite da kojim slučajem hrvatski veleposlanik u Rimu javno komentira, tj. "izrazi zabrinutost" zbog ulaska desničarske postfašističke stranke Gianfranca Finija u vladu!? Nema sumnje da bi tamošnja politička javnost, ali i cijela Europska unija, bez sumnje, s podsmijehom i podozrenjem prokomentirala ispad ambasadora jedne male zemlje. Ali i u diplomaciji vlada pravilo po kojem 'nije dopušteno volu ono što je i Jupiteru'.

EU diplomati to jako dobro znaju i nije slučajno što su u svom manifestu naglasili kako se "oni ne žele miješati u hrvatsku unutarnju politiku, ali žele da hrvatska javnost čuje poruku EU-a". No, je li to baš tako? Ako komentiranje rezultata parlamentarnih izbora koji su, usput kazano, provedeni s najvišim demokratskim standardima, zatim jedne političke stranke te njezina programa i možebitne uloge u novoj vladi - ako to nije miješanje u unutarnju politiku jedne zemlje, kako bi ono onda trebalo izgledati?

Ako se strani diplomati tako izravno i javno bave unutarnjim političkim životom Hrvatske, ocjenjujući njezine izglede na putu u EU zbog jedne političke stranke, ne bi li nas logika konzekventno odvela do pitanja o smislu demokratskih i slobodnih izbora. I ne bi li takvo pravo trebalo dati svim diplomacijama, a ne samo onima jakima? Desnica i ultranacionalisti sastavni su dio političke pozornice svih europskih demokracija. Protiv toga, dakako, nije cijepljena ni Hrvatska. No, koliko će oni utjecati na kreiranje državne politike, pa tako i europkih težnji najvećeg dijela hrvatskih građana, ipak je prvenstveno stvar hrvatske političke pameti, ma kakva ona bila.