Slobodna Dalmacija: 04. 12. 2003.
USPOREDBE: HSP I SLOBODARSKA STRANKA U OČIMA DIPLOMATA
Austriju su zbog Haidera pritiskali više od Hrvatske
ZAGREB - Europska unija sve glasnije i sa sve manje diplomatskog takta upozorava Hrvatsku da bi ulazak Hrvatske stranke prava u vladu predstavljao ozbiljnu prepreku na putu prema EU-u. Talijanski veleposlanik čak je putem medija poslao poruku u ime ostalih veleposlanika zemalja EU-a, što nije samo graničilo s diplomatskim incidentom, već je zvučalo kao ozbiljno upozorenje.
Iako je to imalo određenog efekta — HSP je uklonio spornu Viziju nove Hrvatske sa svoje web-stranice — njegovi čelnici tvrdili su da je to miješanje u unutarnje stvari Hrvatske i optužili Ivu Sanadera da dopušta da mu EU kroji vladu.
Međutim, takva upozorenja nisu tako neuobičajena za Europsku uniju. Pred još gorim pritiskom našla se Austrija u veljači 2000. godine, kad je Slobodarska stranka Jörga Haidera ušla u vladu Wolfganga Schüssela, čelnika Narodne stranke. Puna tri mjeseca Austrija se nalazila u diplomatskoj izolaciji, odnosi Unije s tom zemljom bili su zamrznuti, a tome se pridružio čak i
Izrael, koji je povukao svog veleposlanika iz Beča.Jörg Haider, čelnik pokrajine Koruške, odrastao je u obitelji nacističkih simpatizera. Stoga su boljim poznavateljima prilika njegove izjave o tome kako je "Treći Reich imao dobru politiku zapošljavanja", da su "SS trupe bile dio njemačke vojske kojoj treba odati dužno poštovanje" te da su "koncentracijski logori bili obični kazneni logori", bile sasvim očekivane. Haider je u četrnaest godina Slobodarsku stranku sa pet podigao na 28 posto glasova, što mu j
e omogućilo da početkom 2000. godine napokon uđe u austrijsku vladu. Time je prvi put desnica pobijedila socijaliste, ali Europska unija nije pokazala razumijevanje za njegov trijumf.Austrija se našla doslovno pod sankcijama, zbog kojih je Jörg Haider tri mjeseca nakon dolaska na vlast pristao odstupiti s mjesta predsjednika Slobodarske stranke i povući se na dužnost guvernera Koruške. Austrijska ministrica vanjskih poslova Benita Ferrero-Waldner molila je čelnike EU-a da ne slušaju Haidera, nego samo "nju, premijera i predsjednika države". Članak sedam povelje Europske unije omogućavao je Vijeću EU-a da suspendira određena prava neke države, čak i pravo glasa u Vijeću. S vremenom, pritisci su popustili.
No, Hrvatska ipak nije Austrija, ali paralele su veoma znakovite. EU je na primjeru jedne od svojih članica pokazala da misli ozbiljno te da je veoma osjetljiv na ekstremizam i pojave neofašizma. Ako se EU mogao tako odnositi prema svojoj članici, zašto bi imao više obzira prema Hrvatskoj, koja tek nastoji ući u punopravno članstvo? Iako se Austrija toliko uspaničarila da je Haider morao odstupiti, ona je ipak bila dovoljno gospodarski snažna da podnese tu nemilost Unije.
Hrvatska je u drukčijoj poziciji. Ne samo što je gospodarski neusporedivo slabija, nego je u poziciji da je ulazak u EU postavila kao svoj strateški cilj. Svako odstupanje moglo bi je skupo stajati. Nadalje, Austrija je muku mučila s jednim čovjekom, dok Hrvatska ima problema zbog cijele stranke.
Haider se kompromitirao nekim izjavama i zbog njih podnio konzekvencije. HSP se kompromitirao cijelim stranačkim programom, za koji ne odgovara samo predsjednik stranke, već čitavo vodstvo. Drugim riječima, lakše je ukloniti Haidera nego promijeniti čitavu stranku. Uostalom, do prije nekoliko mjeseci u središnjici HSP-a visjela je slika Ante Pavelića, a čelnici su podignutim desnicama "pokazivali visinu kukuruza". Vuk je dlaku promijenio, ali nitko u to ne vjeruje.
I za kraj još jedna bitna razlika: u Austriji se Socijalistička stranka odlučno distancirala od Haidera, dok u Hrvatskoj socijaldemokrati ostavljaju otvorenom mogućnost razgovora s Đapićem, koji se čak i sam nudio "jednoj lijevoj stranci".
T. KLAUŠKI