U ova dva tjedna otkad je HDZ osvojio većinu, a Sanader se nametnuo kao najvjerojatniji mandatar, predsjedniku HDZ-a nije se omakla gotovo nijedna »pogrešna« izjava. Čak i na žestoke ubode iz drugih stranaka, ponajviše iz HSP-a, nije reagirao nervozno. Ni bahato, ni neodmjereno, ni s visine. Ne zato što to Sanader ne bi znao ni zato što mu je to možda strano. Budući je premijer svjestan da u ovim osjetljivim trenucima u kojima danonoćno sastavlja krhku vladu ne smije otkopavati ratne sjekire ni sa kim. Stoga je bio miroljubiv i pomirljiv čak i kada se HDZ našao u »komatoznoj« situaciji, u trenutku kada je Tomčić objavio da HSS ne ulazi u HDZ-ovu vladu, nego će je samo podržati. Onih gotovo sigurnih deset »seljačkih« glasova s kojima bi Sanader imao fino zacementiranu Vladu palo je u vodu, a ostalo je Tomčićevo obećanje o HSS-ovoj potpori Sanaderovoj vladi. Čak ni tada Sanader nije izgubio živce, nego je novonastalu situaciju objasnio diplomatskim rječnikom.

Odmjeren je i u izjavama kojima odgovara na HSP-ove provokacije. Pravaši se, naime, osjećaju izigranima i prevarenima, jer su vjerovali u neformalni dogovor s HDZ-om o formiranju zajedničke vlade. Na teške riječi koje stižu iz HSP-a Sanader, međutim, odgovara smireno, čak i pomirljivo. Tek kad mu sva ta pitanja o HSP-u i izjave pravaških čelnika počnu pomalo dizati tlak, on uzvrati malo oštrije napominjući da ga »ne zanima« način na koji u HSP-u interpretiraju stvari.

Iako mu sigurno nije lako – zlobnici kažu da bi samo netko vrlo ambiciozan ili vrlo naivan u ovom trenutku želio voditi Vladu, jer je posljednja dva tjedna središnjica HDZ-a poput autobusne postaje na koju dolaze ljudi iz različitih stranaka i grupacija pregovarajući i dogovarajući s HDZ-om – Sanader se ne predaje. Stoga su sva ona zloguka predviđanja da neće sastaviti Vladu ili da će ta njegova vlada, bila ona manjinska ili većinska, pasti brzinom svjetlosti, zapravo promašila metu. Najprije zato što se Sanader na takve spekulacije i kombinatorike uopće ne osvrće i one ga ne zanimaju.

Predsjednik HDZ-a je to, uostalom, već i pokazao u nekoliko slučajeva. Kada su ga mediji proglašavali autsajderom u borbi protiv Ivića Pašalića za predsjedničko mjesto HDZ-a, Sanader je uporno govorio da će poraziti »Doktora«. Pokazalo se da je bio u pravu; Pašalić je poražen, a javnost, ali i članstvo HDZ-a tek je tada prvi put shvatilo golemu Sanaderovu ambiciju i želju za pobjedom. Pokazao je da stranku vodi autoritativno, promišljeno i čvrstom rukom, uz mali krug odanih ljudi kojima vjeruje. Već prema onima iz širega kruga Sanader pokazuje primjetnu dozu rezerve.

Mjesecima je javno i gromoglasno poručivao da će HDZ pobijediti, jer je stranka sada »pročišćena« i »reformirana«, ali ni onda mu dobar dio građana, ali ni političkih rivala nije vjerovao. No, već kada je krenula kampanja, u kojoj je Sanader pokazao svoje pravo lice, ambicioznog, upornog, tvrdoglavog i čvrstog političara s pobjednički stisnutom šakom, javnost, ali i isti ti politički suparnici počeli su shvaćati da to što Sanader govori, kani i ostvariti. Pobjedu je odnio i nije više važno zašto - zbog mlakosti Račanove vlade ili HDZ-ove uvjerljivosti. Svoj je cilj ostvario; HDZ je ponovo došao na vlast, a on u premijersku fotelju.

Zato su i sva predviđanja da Sanader neće uspjeti sastaviti vladu u startu promašena, bez obzira na to što tko mislio o njemu osobno, ali i o HDZ-u. Prije svega, HDZ je potpuno legalno i legitimno pobijedio na izborima, i tu se nema što dodati niti oduzeti. HDZ-ova je pobjeda čista unatoč svim analizama o tome koliko je birača izašlo, koliko nije, što to znači i što bi bilo da je bilo...

Zato se Sanaderu, bez obzira na njegove mane, ne može ništa prigovoriti. Uostalom, i sam je predsjednik države Stjepan Mesić, koji je na račun HDZ-a godinama sipao otrovne strelice, nakon posljednjih izbora izjavio da su oni pokazali znatan demokratski napredak.

Cijelu situaciju dodatno otežavaju i nadolazeći božićni i novogodišnji blagdani, kada se tradicionalno gotovo ništa ne radi ili se radi malo. Zato bi i Sanaderovim političkim protivnicima trebalo biti važno da HDZ, koji je tu pobjedu odnio, uspije u sastavljanju HDZ-ove koalicijske vlade. Trebaju shvatiti ozbiljnost trenutka. Ivica Račan je to odmah shvatio i pokazao svu političku zrelost prihvaćajući činjenicu da je izgubio, a Sanader dobio. Račan nije otežavao, a mogao je, nije petljao, a mogao je. Za razliku od Vesne Pusić, koja ni danas ne vjeruje da su se njezini snovi o lijevoj vladi i njoj kao ministrici vanjskih poslova srušili. Manjinska ili većinska vlada, ni to više nije bitno; važno je da vlada počne funkcionirati. Pa i ako padne za godinu-dvije, kako prognoziraju neki, neće biti smak svijeta. U Italiji je to redovita pojava, ali zato država nije propala.