Florijan Boras, koji je u hrvatski Sabor izabran s HDZ-ove liste za dijasporu, održao je ekstremističko slovo, u kojem je dosadašnju hrvatsku vlast nazvao komunističkom. Optužio ju je za gospodarsko upropaštavanje države i njeno rashrvaćenje, za progon i ponižavanje svega hrvatskog. Odnos Račanove vlasti prema braniteljima proglasio je nastavkom ubojstava svećenika nakon Drugog svjetskog rata: »Kao što su njihovi stariji sudrugovi ubijali svećenike, ponizili Crkvu i gazili kaleže, tako su Račan i njegovi komunisti ponizili Hrvate, Domovinski rat, branitelje i njihove majke«, rekao je Boras.

Pretpostavlja se da osobni izaslanik prenosi poruke onoga u čije ime dolazi. Da ne govori samo u svoje ime. U ovom slučaju Boras je na neki način nastupio kao Sanaderov glasnogovornik. Zato šef HDZ-a ne može odšutjeti njegov istup. Šutnja je znak odobravanja. Ako je Boras zloupotrebio svoju poziciju, onda se onaj, koji ga je kao izaslanika poslao, mora javno ograditi. Mora onima pred kojima je Boras govorio i ukupnoj javnosti dati na znanje da to nisu njegove poruke. Inače se s razlogom, prvo, postavlja pitanje koji je HDZ pravi – onaj kojega šminka Sanader ili onaj kojega zastupa Boras. Ako se šef HDZ-a ne ogradi od tog huškačkog istupa, potvrdit će sumnje da je njegova umivena retorika samo površinski retuš dubinski nepromijenjenog, divljeg i ekstremnog HDZ-a.

Drugo, postavlja se i pitanje stvarnog odnosa Sanaderova HDZ-a prema Bosni i Hercegovini. Iako u predizborju o tome nije mnogo govorio, budući je hrvatski premijer najavio da će njegova vlast djelovati kao stabilizirajući faktor u regiji. U jednom intervjuu mostarskim medijima rekao je da će prioritet njegove vlade biti dobri odnosi sa susjedima. Pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini da budu ravnopravni s drugim narodima, ići će, precizirao je, preko Sarajeva. To je bila najava da će praktično odstupiti od Tuđmanove bosanske politike, da će surađivati s vlastima u Sarajevu, a neće bosanskohercegovačke Hrvate koristiti za svoje ciljeve.

Ali Sanaderov izaslanik sve je to doveo u pitanje. U Zagrebu umiveni HDZ, u Širokom je Brijegu, podno Tuđmanova spomenika, najavio povratak prljavoj politici. Međunarodna bi ga zajednica mogla optužiti da, smiren u Hrvatskoj, po Hercegovini širi poruke mržnje i destrukcije te tako unosi destabilizirajući element u susjednu državu. Pogotovo jer je Boras, u ime šefa HDZ-a, održao govor, našpičeniji od svega što su na istom mjestu rekli predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata. Sanader bi se morao ograditi i od pokušaja da se hercegovački Hrvati ponovo dovedu u kontekst koji u Hrvatskoj ne može biti dobrodošao. Boras se, naime, hercegovačkim Hrvatima zahvalio na pomoći izbornoj pobjedi HDZ-a. To se s ove strane granice može doživjeti i kao pohvala izbornom inžinjeringu po kojem Hercegovina presuđuje o tome tko će vladati Hrvatskom.

Borasov je istup nož u leđa Sanaderovim nastojanjima. Politička se šteta ne može poništiti, ali se može i dodatno povećati, ako HDZ taj ispad pokuša ignorirati ili relativizirati ili pomisli da može, poput Tuđmana, voditi dvostruku politiku.