Florijan Boras, koji je u hrvatski Sabor izabran s HDZ-ove liste za dijasporu, održao je ekstremistički govor. Dosadašnju je hrvatsku vlast nazvao komunističkom. Optužio ju je za gospodarsko upropaštavanje države i njeno rashrvaćenje, za ponižavanje i progon Hrvata, branitelja i Domovinskog rata. Pobjedu HDZ-a na proteklim izborima posvetio je Franji Tuđmanu.

Prvo, Sanader je mogao očekivati probleme čim je pristao da politički sponzorira otkrivanje spomenika bivšem hrvatskom predsjedniku na teritoriju druge, pa još ne bilo koje, nego bosanskohercegovačke države. Pritom je, namjerno ili ne, zanemario činjenicu da je Tuđmanova politika prema Bosni i Hercegovini bila, u najmanju ruku, kontroverzna. Bez obzira što u HDZ-u mislili o svome utemeljitelju, politički odgovorni ljudi moraju voditi računa o tome da bi se Tuđman danas – da je poživio – vjerojatno družio s Miloševićem u Haagu, kao nekad u Karađorđevu. Podizanje spomenika u Širokom Brijegu Sarajevo s razlogom doživljava kao provokaciju. Slanjem svoga izaslanika na takav događaj, Sanader je uputio poruku suprotnu svojim dosadašnjim tvrdnjama da su mu dobri odnosi sa susjedima apsolutni prioritet.

Drugo, incident se mogao očekivati čim je Sanader za svoga izaslanika odabrao Borasa. Riječ je o čovjeku poznatu po mračnim i ekstremističkim stavovima. Svojedobno je asistirao pokušajima falsificiranja povijesti, po kojima ustaških zločina nije ni bilo. Regrutiranje takvih ličnosti, a Boras nije jedini, na HDZ-ovu listu za dijasporu, otkriva da je stranka, koja se pred svijetom šminka kao uredna konzervativna opcija, odlučila sačuvati svoje oaze ultraša. Zašto – drugo je pitanje. Ali ako je Sanader na HDZ-ove izborne liste uvrstio i takve ljude, mogao je znati što se od njih može očekivati.

Treće, incident implicira već sama činjenica da je Boras, koji živi u Zagrebu, izabran na listi za dijasporu i da iz Zagreba stiže u Hercegovinu s porukama jastreba. Međunarodnoj se zajednici tako sugerira zaključak da se HDZ vraća staroj praksi – bosanskohercegovačke Hrvate radikalizira i tretira kao svoje lutke na koncu. Ne dopušta im da se smire i okrenu zemlji u kojoj žive. Ali čini se da Hrvati u Bosni i Hercegovini više ne žele takvu poziciju. Kontra govora mržnje, koji im je spakiran iz Zagreba, u Širokom su Brijegu predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata govorili mnogo tolerantnije i razumnije. Umjesto da Hrvatska ukine listu za dijasporu, u čemu je velika odgovornost i dosadašnje vlasti, sada takve inicijative dolaze s one strane granice.

Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i potpredsjednik HDZ-a, u intervjuu ovim novinama kaže da u Bosni i Hercegovini više ne treba organizirati izbore za hrvatski Sabor. Kao što se ne organiziraju ni izbori za parlament Srbije. Sudjelovanjem na hrvatskim izborima Hrvati Bosne i Hercegovine možda pomažu HDZ-u, povećavaju mu broj mjesta u Saboru, ali sebi sigurno odmažu – nepovratno klize u manjinsku poziciju. Listom za dijasporu zapravo se bosanski Hrvati zloupotrebljavaju; politički Zagreb, a pogotovo nova, HDZ-ova vlast, dužna je prekinuti s tom praksom.