Možda ovaj kontrast u raspoloženjima dvojice vodećih sudionika u jučerašnjim konzultacijama na Pantovčaku može na prvi pogled djelovati paradoksalno, ali on je zapravo sasvim logičan. U situaciji u kojoj se Hrvatska danas nalazi, a pogotovo imajući u vidu teške izazove koji tek slijede, gotovo je normalno da političar u čije se ruke stavlja sudbina države nema previše razloga za zadovoljstvo. Euforija zbog izborne pobjede brzo je splasnula u Sanaderovu taboru. Nova garnitura nije ni zasjela u vruće fotelje Banskih dvora, a već je doživjela kritiku zbog smanjenja PDV-a i vraćanja mirovina. Zato je mandatar s konzultacija izišao svjestan goleme odgovornosti koju će već sutra natovariti na leđa svoje, gotovo jednostranačke, vlade.

Zbog svega toga, nije nelogična Račanova opuštenost. Bivšem premijeru raspoloženje nije moglo pokvariti ni desetminutno čekanje u pričuvnom salonu Ureda predsjednika prije davanja kratkih izjava. Račan je djelovao bezbrižno, kao nikada u protekle četiri godine. Čak je priznao da mu nimalo nije žao što više nije predsjednik Vlade. No, unatoč korektnim najavama da Sanaderu želi sve najbolje, nije mogao prikriti određenu dozu zluradosti u glasu kad ga je upozoravao na sve teškoće u obnašanju vlasti.

Konzultacije u Uredu predsjednika dugo su se najavljivale kao odlučujući segment borbe za vlast. Predizborna istraživanja najavljivala su izjednačenu borbu lijevog i desnog bloka, pa se isticala ustavna uloga predsjednika Mesića i postavljalo pitanje kome će on povjeriti mandat za sastav nove vlade. Oko tih ovlasti sporili su se čak i ustavni pravnici, što iz današnje perspektive djeluje gotovo smiješno. HDZ je uvjerljivom pobjedom bez ikakvih dvojbi dobio mogućnost za sastavljanje nove vlade, a Ivica Račan mogao je samo istaknuti korektnu demokratsku atmosferu tijekom procedure za formiranje saborske većine i konzultacija u Uredu predsjednika. Čini se da to ujedno može biti i jedina utjeha novome mandataru. Preuzimanje vlasti proteklo je u savršenom redu, bez imalo trzavica i sporova. Možda i zato što je vlast u današnjoj Hrvatskoj nešto čega se svi nastoje kloniti. Sudeći po raspoloženjima izbornog pobjednika i gubitnika, može se zaključiti da se na vlast u Hrvatskoj dolazi — samo po kazni.