Širokobriješki politički happening, s Florijanom Borasom u glavnoj ulozi, klasičan je autogol kojim je otvorena nova sezona HDZ-ovske reformističke "lige prvaka". Ono što s razlogom može izazvati zabrinutost, pa i opravdani skepticizam spram nastupajuće Sanaderove momčadi, jest izostanak konzekventne i posve jasne reakcije HDZ-ova selektora. Na ekstremističke eskapade osobnog izaslanika šefa stranke i budućeg premijera, spomenutog Borasa, Sanader odgovara i sa zakašnjenjem i distancirano. Tvrditi da je riječ o manjem ekscesu koji ne odražava politiku i stajališta HDZ-a, dapače, da će biti ispravljen (?), zapravo je eufeminiziranje nesumnjivog skandala.

Da je kojim, sretnijim, slučajem Ivo Sanader posve autonomno, trenutačno i bez poticaja konsternirane javnosti osudio istup svoga egzaltiranog radikala koji, ničim izazvan i u prigodi neosporive pobjede HDZ-a, ponovno sije sjeme mržnje i netolerancije spram neistomišljenika, koristeći retoriku ultrašenja i obračuna s "avetima prošlosti", mogao je poentirati i u takvoj ekscesnoj situaciji. Dapače, promovirati i sebe i stranku kao autentične proeuropske reformatore konzervativnog štiha, koji doista ozbiljno i s razlogom tvrde da to više nije onaj nekadašnji HDZ.

Što li je mislio mandatar nove hrvatske vlade kad je najavio da će spomenuti incident biti ispravljen? Je li, možda, imao na umu ono što mi spontano dolazi na pamet kao refleks predizbornog obećanja biračima da će svi dužnosnici i zastupnici HDZ-a biti podložni stranačkom novumu definiranom kao "kodeks ponašanja"? Ili se verbalni "prekršaji" formalnog Sanaderova "trbuhozborca" ne daju podvesti pod neoprostive grijehe koje stranka kani beskompromisno sankcionirati? Pa i kad je od njih politička šteta za novu hrvatsku vlast veća od one što je, primjerice, može proizvesti jedan korumpirani ili kriminalizirani stranački dužnosnik. Istina je, doduše, da Boras, izabran s HDZ-ove liste za dijasporu, ima neotuđivi zastupnički mandat i da mu ga šef stranke, čak i da to silno želi, ne može oduzeti. Ali prije svega, pitanje je bi li to, kada bi zakon to predviđao, Sanader i učinio. Pođemo li od premise da svaka nova vlast ima ambicije makar na početku mandata predstaviti se u svom najprihvatljivijem izdanju, tada ostaje dvojba zašto se budući premijer odlučio slati izaslanika, i to Borasa, ovlašćujući ga da na otkrivanju Tuđmanove biste u Širokom Brijegu govori u njegovo ime. Logičan je zaključak da se radi o čovjeku od njegova iznimnog povjerenja. Ili, možda ipak o spekulativnoj procjeni da će upravo ovaj nacionalno ostrašćeni HDZ-ov zastupnik biti najkompatibilniji političkom ukusu i volji BiH Hrvata za koje i, navodno redizajnirana, Tuđmanova stranka ima pričuvni ekstremni vokabular?

Da paradoks bude veći, dok zastupnik dijaspore (sa stalnim prebivalištem u Zagrebu!!!) poraženu Račanovu družbu naziva komunističkom, da bi je stigmatizirao dovodeći je u vezu s komunističkim zločinima iz Drugog svjetskog rata ("Kao što su njihovi stariji sudrugovi ubijali svećenike, ponizili Crkvu i gazili kaleže, tako su Račan i njegovi komunisti ponizili Hrvate, Domovinski rat, branitelje i njihove majke"), dotle potpredsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, inače i hrvatski član Predsjedništva susjedne države, otvoreno kaže da u BiH više ne treba organizirati izbore za Hrvatski sabor. No, može Čović o tome govoriti koliko hoće, ali u hrvatskoj kvazidijaspori će izbora biti dokle god je HDZ potrebuje, ili eventualno neka nova vlast ne ukine, svjedočeći time, nasuprot Sanaderovim deklaracijama za međunarodnu uporabu, iskren politički odnos spram susjedne zemlje.

Ergo, bit će zanimljivo vidjeti kako će ovaj "manji eksces biti ispravljen" i kakve će konzekvencije povući Sanaderov "glasnogovornik". Bude li ovo tek ishitreno, nespretno iskakanje iz zadanih novoprogramskih okvira restituiranog HDZ-a, kao izravna posljedica loše procjene stranačkog vođe, a slični Borasi dugoročno disciplinirani i marginalizirani u stranci, tada će se zaista moći govoriti o pojedinačnom ispadu. No, možemo li u to mirno vjerovati, čak i uz krajnju benevolenciju spram stranke koja je tijekom desetogodišnje vladavine za sobom ostavila duge repove. Uostalom, što znače tvrdnje HDZ-ovih prvaka da u HDZ-ovoj novoj Hrvatskoj revanšizma neće biti i samo će se ispraviti neke počinjene nepravde? Na temelju kojih kriterija i tko će definirati komu je učinjena nepravda, a tko je određeni status izgubio zbog lošeg rada, štetnih radnji ili zloporabe položaja? Ne stvara li se time unaprijed alibi za odstrjel "nepoćudnih" kako bi se zadovoljili apetiti brojnih HDZ-ovih akvizicija i "zaslužnika", a sve u ime pravde i poštenja?!