Bruxelles je ponovo pozdravio način na koji su provedeni hrvatski izbori. Za razliku od velike Rusije, koja je u izbornoj demokraciji nazadovala, mala je Hrvatska svoje izbore provela uredno i u skladu s međunarodnim standardima. Zato su šefovi diplomacija zemalja Europske unije jučer dali punu potporu europskoj perspektivi Hrvatske. Romano Prodi, predsjednik Europske komisije, reče da je Hrvatska ispunila sve uvjete za stjecanje statusa kandidata. Nova je vlada pozvana da ne gubi ritam, uz podsjećanje da su i dalje tri ključne stvari – puna suradnja s Haškim sudom, povratak izbjeglica i manjinska prava. Zaključak je da »brzina kojom će se Hrvatska kretati prema Europskoj uniji leži u njenim rukama«.

To odsad pa nadalje znači: u Sanaderovim rukama. Kao budućeg premijera ide ga najveća odgovornost. Dometi njegove vlade moći će se, s više ili manje pouzdanosti, prognozirati već na osnovu sastava kabineta. Iako on izjavljuje da ministarsku ekipu još nije složio, prema imenima koja se posljednjih dana kuloarski i medijski izlistavaju, izgleda da se novi premijer okreće novim ljudima. Uz neizbježnu Jadranku Kosor, koja tvrdi da će, kud Sanader – tu i ona, u budućoj je vladi mjesto ministra vanjskih poslova već odavno bezecirano za Miomira Žužula, što može postati problem zbog njegova neobuzdanog proameričkog lobiranja. Premijer bi mu trebao objasniti da će biti ministar Hrvatske, a ne zastupnik američkih interesa u Hrvatskoj.

Zanimljiva je ideja da ulogu glavnog operativca u vladi preuzme dosadašnji zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta, koji je okretan i navodno vrlo sposoban čovjek. Nadati se da on u svoj kabinet u Banskim dvorima neće preseliti i Gotovininu sliku, ispod koje je dosad stolovao. U novoj bi se vladi, navodno, našla samo dva ministra iz Tuđmanova vremena – kulturnjak Božo Biškupić i Andrija Hebrang, za resor zdravstva. Hebrang slovi kao veliki autoritet u svojoj struci, ali kao ministar nije ostao u dobrom sjećanju. Prihvatio bi se on i neke druge funkcije, svojedobno je ambiciozno ušao u Ministarstvo obrane, ali Sanaderu je problem njegova politička zadrtost. Veliki broj ministarstava navodno će preuzeti dosad potpuno nepoznati ljudi, navođenje čijih imena javnosti ništa ne znači. Izgleda da su njihove osnovne prednosti, prvo, u činjenici da, kao nova lica, još za sobom ne vuku nikakve repove, što je u HDZ-u velika rijetkost, a, drugo, Sanaderovi su provjereni suradnici, što znači da će premijer u startu sve imati pod kontrolom.

Javnost navija da Sanader ne popusti žicarima ministarskih fotelja, pravoj navali onih koji bi se po svaku cijenu ugurali u njegovu vlast i sami sebe javno kandidiraju. Tako je Budišina propala Dorica zaključila da bi joj baš pasalo mjesto ministrice prosvjete, pa neće se valjda nakon političke dembelije morati vratiti za katedru. Slično vrijedi i za Vesnu Škare Ožbolt, koja se ipak uspjela provući u Sabor i sada za sebe javno rezervira mjesto ministrice pravosuđa. Pravosuđe je jedan od najtežih problema Hrvatske i traži visoko kompetentnu osobu. Neodgovorno je predati ga u ruke nekadašnjoj Tuđmanovoj službenici, čija je jedina veza s pravosuđem – neostvarena ambicija da se posveti advokaturi. Upravljanje državom ipak bi trebao biti ozbiljan posao.