Otkrivanje velikog spomenika Franji Tuđmanu na Širokom Brijegu i održana prigodna manifestacija povodom četvrte obljetnice njegove smrti pokazuju duboku utemeljenost sumnje da HDZ u stvari nije promijenio svoju antibosansku i antimuslimansku retoriku, ali ni politiku koja svoje ishodišne odrednice vuče iz dogovora Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu 25. 03. 1991. o diobi BiH.

U svjetlu tog događaja posebno je zanimIjiva nevjerojatna koaliciona trgovina sklopljena između HDZ-a i ogranka SDA BiH u Hrvatskoj (čiji predsjednik Šemso Tanković čini salto mortale izjavom da su HDZ i SDA vrlo slične stranke), pod vrlo sumnjivom izlikom da se sve Muslimane u RH, dekretom treba prepisati u Bošnjake, što je u potpunoj opreci čak i sa shvaćanjem demokracije u doba Tita i Staljina.

Tuđmanova opsesija sedamdesetih godina prošlog stoljeća za obnovom Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. godine, njegova nastojanja 1991.-1994. da izvrši secesiju tzv. Herceg Bosne iz sastava države BiH u sastav Republike Hrvatske, sa ukalkuliranim "troškovnikom" više stotina tisuća ubijenih odnosno ranjenih i protjeranih, apsolutno ne daju za pravo Ivi Sanaderu da bez osude i sankcija, prijeđe preko drske provokacije Florijana Borasa...

Boras se je drznuo predbaciti tom prigodom Račanovoj partiji "da su njihovi nekadašnji sudrugovi ubijali svećenike, ponizili Crkvu i gazili kaleže", "zaboravljajući" namjerno da je upravo njegov divinizirani Tuđman bio jedan od glavnih promotora progona i ubijanja hrvatskih svećenika u svibnju 1945. godine u Maceljskoj šumi na granici sa Slovenijom, da je kao politički komesar 10. zagrebačkog korpusa nosio uza se popise za strijeljanje više tisuća Zagrepčana tzv. suradnika okupatora, kojih je strijeIjano u svibnju-kolovozu oko 16 tisuća, da je u rodnome mjestu Franje Tuđmana u travnju 1945. godine na zvjerski način umoren biskup Katoličke crkve dr. Josip Carević, a da je partizanskom jedinicom odgovornom za taj zločin zapovijedao otac neumrlog vođe, Stjepan Tuđman?

Prema osobnom svjedočenju pokojnog Mike Tripala, neumrli vođa je bio, zajedno s generalom Armije Ivanom Gošnjakom, izravno umješan i u ubojstvo Andrije Hebranga u beogradskoj ćeliji smrti. Neumrli general, Titov miljenik i bivši predsjednik RH, bio je potpisnik peticije za osudu na smrt zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca iz 1946. godine, itd.

Zato su predbacivanja HDZ-a i Sanaderovog izaslanika Florijana Borasa Ivici Račanu da je (premda tek rođen u to vrijeme, u nekom nacističkom logoru), sljednik zločinačke Komunističke partije, više nego farizejska i apsurdna, jer oni istodobno podižu i otvaraju spomenik čovjeku, koji je - za razliku od Račana - izravno sudjelovao u stravičnim egzekucijama civila, ratnih zarobljenika, sastavljao popise za strijeljanja i uz to poticao na likvidacije ljudi poput blaženog Alojzija Stepinca ili Andrije Hebranga.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a 1861