Sve je počelo pomalo ishitrenom odlukom Hrvatske da iz dijela zemalja, među kojima je i Mađarska, zabrani uvoz mesa. Odluka je obrazložena opasnošću od uvoza kravljeg ludila premda je svima bilo jasno da se bar dio razloga za nju može tražiti u želji Zagreba da zaštiti domaće proizvođače od prejake konkurencije izvana. Mađarska, koja se najviše osjetila pogođenom ovim hrvatskim potezom, slučaj je pokušala iznijeti pred Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). I kada je sve govorilo da se trgovinski spor nalazi pred raspletom, Mađari su potezom pera praktički onemogućili četvrtinu hrvatskog izvoza na svoje tržište.

Ipak, cijela priča ne mora završiti tako loše. Kada Mađarska, primjerice, uđe u EU, njezini će trgovinski odnosi s Hrvatskom biti definirani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, koji hrvatskim izvoznicima daje povoljniji tretman na tržištu EU-a, nego što ga izvoznici iz zemalja ove integracije imaju na našem tržištu. Već je iz toga jasno da mađarsko discipliniranje Hrvatske ne može biti dugog vijeka, tim više što i Hrvatska ima konja za trku, jer može odgovoriti na isti način.

Previše nervoze ne bi trebali izazivati ni novinski naslovi o trgovinskom ratu, jer se on, za razliku od nekih drugih, može držati pod kontrolom. Naša je zemlja, uostalom, već prošla kroz neke slične trgovinske sukobe - poput »naftnog rata« sa Slovenijom i BiH - a da se to nije bitnije odrazilo na političke odnose s tim zemljama. Pritom je dovoljno je pogledati odnose Bruxellesa i Washingtona, koji su još uvijek opterećeni nizom trgovinskih sporova, no politički i drugi odnosi tih divova nisu upitni.