Današnji, po mnogima odlučujući summit europskih država, otvorio se, čini se, s nepremostivim razlikama između zemalja u sustavu glasovanja u proširenom EU-u. Lideri 15 zemalja EU-a i 10 zemalja koje ulaze u svibnju otpočeli su maratonsku sjednicu koja bi morala završiti nekim dogovorom.

No, pozicije pregovarača oko europskog Ustava su vrlo tvrde, i malo je tko voljan popustiti jer bi dogovor koji postignu mogao biti na snazi jako dugo, neki kažu i nekoliko desetljeća. Ono što se odluči na ovom summitu, vrijedit će ne samo za zemlje koje su sada u EU-u, nego i za Hrvatsku i još neke balkanske zemlje s kojima bi, vjeruje se, trebalo biti i na dulje vrijeme završeno proširenje EU-a. I u ranijim prilikama, kad god je koji sporazum vodio prema smanjenju suverenosti pojedinih zemalja, bio je praćen velikim protivljenjem zemalja članica. Ni ovaj put nije drukčije.

Posljednjih nekoliko mjeseci došlo je do vrlo teških svađa među članicama oko odredbi Ustava, ali malo-pomalo, zemlje su postizale dogovor. Točno pred ovaj summit dogovoreno je oko 95 posto teksta Ustava, ali sad je došlo do samog finala. Tema svađa, ili - dogovora - jest tko će imati veću vlast i više moći u budućoj Europskoj uniji. To je bit ove velike svađe, a ona se izražava u tome kako će biti podijeljeni glasovi u Vijeću ministara, koliko će koja zemlja imati glasova.

Na veliko iznenađenje Bruxellesa, Berlin je odnednavno počeo pokazivati tvrdoću na koju ovdje nitko nije navikao. Berlin, u čemu mu sekundira Pariz, nastoji zadržati glasovanje dvostrukom većinom, jer bi taj sustav glasovanja Njemačkoj omogućio više moći nego sada ima. Gerhard Schroeder, što zaista nije nitko očekivao, jer se to ovdje tako ne radi, izričito je rekao da će Njemačka ubuduće onoliko odriješiti kesu, koliko će imati udjela u definitivnom tekstu Ustava.

"Oni koji to ne žele vidjeti, morat će naučiti da se ovi aspekti ne mogu zanemariti a da se može ostati nekažnjen." S druge strane, Poljska, koja je prošla strahovito tešku tranziciju, prema kojoj je hrvatska tranzicija šala, ne odustaje od svojih budućih prava, jer ne vidi kako bi mogla objasniti sebi i drugima zašto su se tako trudili ako će biti, da tako kažemo, zemlja drugog reda. Poljski premijer Lesek Miller, koji je nedavno imao avionsku nesreću(!), ustao se s bolničkog kreveta da bi došao u Bruxelles na ovaj summit.

Već sada, a još nije članica, Poljska ne da biti gurnuta u stranu, pa i po cijenu velikog sukoba s Njemačkom, koja je, pošteno govoreći, izvukla njenu tranziciju. Da nije bilo Njemačke, Poljska ne bi mogla danas ovako raspravljati u Bruxellesu. No, Varšava je očigledno odlučila da je ulog previše važan da bi se obazirala čak i na to. Poljskoj sekundira Španjolska, koja je poznata da sve svoje nacionalne interese, bez obzira kako bili mali, brani do posljednje kapi krvi. Problem je u tome što je na summitu u Nici, godine 2001., koji je završio Sporazumom, dakle dokumentom od najvišeg reda vrijednosti u EU-u, Španjolskoj i Poljskoj, kao dvjema srednje velikim zemljama EU-a, dan neproporcionalno velik udio u glasovanju u EU-u.

"Nećemo šutjeti, u EU-u još uvijek misle da je proširenje milost koju su udijelili siromašnoj braći s istoka,", rekao je poljski ministar vanjskih poslova Wlodzimierz Cimoszewicz. Poljska i Španjolska odbile su prijedlog da se broj glasova kojim će raspolagati zemlje članice odredi na osnovi broja njihovih stanovnika i veličine zemlje, tvrdeći da bi najveće zemlje to mogle iskoristiti za podčinjavanje manjih članica. One žele da ostane disproporcionalan sustav iz Nice koji je išao u njihovu korist. Ako ne dođe do dogovora, neće doći ni do Ustava. Bilo koja članica ili buduća članica može staviti veto na tekst Ustava, ali ne bi bilo dobro, i nije uobičajeno u EU-u, da ovako veliki dogadjaj započne vetom.

Uz pad povjerenja u zajedničke europske institucije, koji se direktno dovodi u vezu i sa sve većim napetostima i podjelama oko budućeg europskog Ustava, najveća strahovanja su od ekonomske pasivnosti i neizvjesnosti u pogledu zapošljavanja. Dok je proljetos oko 54 posto ispitanika vjerovalo da je proširenje Unije "dobra stvar", sada tako misli manje od polovice - oko 48 posto. Najnovije istraživanje je provedeno u svih 15 članica Unije u razdoblju od 1.listopada do 7. studenoga i obuhvatilo je 16.082 osobe starije od 15 godina. Kompletno istraživanje bit će objavljeno u veljači.