ZAGREB, 14. prosinca – Odnose s Haagom u novoj vladi mandatara i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera preuzet će sam budući premijer. Dosadašnji kandidati Miomir Žužul i Andrija Hebrang iz različitih razloga neće dobiti taj mandat. Prema informacijama koje je Vjesnik dobio u nedjelju, odlukom da sam obavlja ključne poslove vezane uz suradnju države i tribunala Sanader će dati do znanja koliko je u politici njegova kabineta ta suradnja važna.

»Pokazalo se da Ivo Sanader nema dovoljno vremena da bi rješavao i to kadrovsko pitanje. Jednostavnije je, a i politički prihvatljivije, da se sam prihvati toga posla«, kaže Vjesniku jedan od bliskih suradnika budućeg premijera.

Podsjetimo, na mogućnost da se hrvatsko-haaških odnosa prihvati Miomir Žužul reagirala je strana diplomacija, i to vrlo negativno. Smatra se da je Žužul previše »prikopčan« na američku administraciju i njezin stav o tribunala i njegovoj ulozi u međunarodnoj zajednici. S druge strane, s mogućnošću da se toga posla prihvati Andrija Hebrang nije bio zadovoljan sam Sanader, pa je u rijetkim prilikama to i javno dao do znanja.

Ako se ostvare prognoze i Sanader preuzme ključne kontakte s Haagom, HDZ bi se kao stranka vratio u tim odnosima na početne položaje. Naime, upravo su HDZ-ove vlade uspostavile kontakt s tribunalom na najvišoj dužnosničkoj razini. Prva je za te poslove bila zadužena dr. Ljerka Mintas-Hodak, a onda su njezin primjer slijedili i drugi kabineti. Pokazalo se da ta visoka državna razina kontakata odgovara i Haagu. Naime, Haaški sud u svakoj od dosadašnjih faza, a vjerojatno i u budućima, želi za sugovornika imati visokog državnog dužnosnika kako bi se, u slučaju da nešto zapne, mogao pritisnuti kompletan premijerski kabinet.

Za vrijeme Račanove vlade, taj je posao početno obavljao ministar pravosuđa dr. Stjepan Ivanišević. Tek se danas ponešto može čuti o njegovim povremenim posjetima Haagu i razgovorima koje je tamo vodio s tužiteljicom Carlom del Ponte i s predstavnicima Suda. Nakon što je Vlada premijera Ivice Račana osnovala Ured za odnose s Haagom, zapravo se ništa nije promijenilo. Jer je, naime, Račan za te poslove imao svog potpredsjednika dr. Gorana Granića. Zbog toga ni promjena trojice ravnatelja Ureda za odnose nije bila bitna. To što je nakon Orsata Miljenića došao Frane Krnić, a nakon njega Jakša Muljačić, za Haag nije ništa značilo. Uvijek je tu bio dr. Goran Granić.

Ostvare li se te prognoze, bit će jasno da i u konstrukciji ostalih tijela koje sudjeluju svojim zadaćama u ostvarenju suradnje s tribunalom neće doći do promjena. Naime, HDZ-ova namjera da oštricu eventualnih primjedbi iz Haaga s Vlade preusmjeri na Ministarstvo pravosuđa, odnosno na nadležni hrvatski sud, ne može proći. Ministarstvo pravosuđa je i dosad bilo tehničko tijelo preko kojeg je Vlada zahtjeve i dokumente iz tribunala usmjeravala prema nekim drugim nadležnim tijelima, od nacionalnih sudova do resora u čijoj se nadležnosti nalaze arhive, iz kojih je traženu dokumentaciju trebalo poslati Haaškom sudu.

Haag takvu verziju, prema Vjesnikovim informacijama, neće i ne može prihvatiti. Razlog je u tome što je za tribunal i njegova tijela Vlada jedini odgovorni subjekt tih odnosa. Sva ostala tijela su samo pomoćna u odnosu na brzinu i kvalitetu te suradnje za koju je zadužen premijerov kabinet. To u HDZ-ovoj centrali znaju, a takve su im informacije i neslužbeno potvrđene iz Haaga. Zato priča o premijeru kao šefu hrvatsko-haaških poslova i djeluje uvjerljivo.