Predbacivanja HDZ-a i Sanaderovog izaslanika Florijana Borasa Ivici Račanu da je (premda tek rođen u to vrijeme, u nekom nacističkom logoru) sljednik zločinačke komunističke Partije, više nego farizejska i apsurdna, posebno kad se spomenik diže čovjeku koji je u to doba bio član KPJ

U svjetlu tog događaja, posebno je zanimljiva nevjerojatna koaliciona trgovina sklopljena između HDZ-a i ogranka SDA BiH u Hrvatskoj(čiji predsjednik Šemso Tanković, čini salto mortale izjavom da su HDZ i SDA vrlo slične stranke), pod vrlo sumnjivom izlikom da se sve Muslimane u RH dekretom treba prepisati u Bošnjake, što je u potpunoj opreci čak i sa shvaćanjem demokracije u doba Tita i Staljina.

Slušajući eho Borasovog govora, možda se i sam budući premijer Ivo Sanader prisjetio svojih huškačkih i oštrih napada iz svibnja 1994. godine na ondašnjeg predsjednika Zastupničkog doma Hrvatskog sabora Stipu Mesića zbog njegovog obraćanja američkom Kongresu radi ukidanja embarga na uvoz oružja za BiH i Republiku Hrvatsku kao i zbog njegove javne osude Tuđmanove protubosanske politike.

Ondašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader proglasio je Mesića veleizdajnikom i javno zahtjevao njegovo smjenjivanje zbog obraćanja demokratima i republikancima u Senatu i Zastupničkom domu američkog Kongresa. Čak je predsjedavajući Kongresnog odbora za sigurnost i suradnju u Europi kongresnik Steny Hoyer morao uzeti u zaštitu svoga kolegu Stipu Mesića od napada i kleveta Ive Sanadera, ali bezuspješno, jer je Mesić bio smijenjen i pao u nemilost.

Zato nije nimalo bezazlen događaj koji se je zbio na Širokom Brijegu prigodom otvaranja spomenika čovjeku, koji je vodio protuhrvatsku i protubosansku politiku u BiH, koji je Republiku Hrvatsku od žrtve velikosrpske agresije 1991. godine pretvorio u saveznicu Miloševićeve agresivne i zločinačke politike podjele BiH 1992-1994, godine, a kojeg Sanaderova HDZ-ovska sljedba i Tuđmanov sin Miroslav uspoređuju sa njemačkim demokršćanskim kancelarom Konradom Adenauerom, Churchillom odnosno De Gauleom.

Boras se je drznuo predbaciti tom prigodom Račanovoj partiji »da su njihovi nekadašnji sudrugovi ubijali svećenike, ponizili Crkvu i gazili kaleže«, »zaboravaljujući« namjerno, da je upravo njegov divinizirani Tuđman bio jedan od glavnih promotora progona i ubijanja hrvatskih svećenika u svibnju 1945. godine u Maceljskoj šumi na granici sa Slovenijom, da je kao politički komesar 10. korpusa Zagrebačkog nosio uz sebe spiskove za strijeljanje više tisuća Zagrepčana, tzv. suradnika okupatora, kojih je strijeljano u svibnju– kolovozu oko 16 tisuća, da je u rodnom mjestu Franje Tuđmana u travnju 1945. godine na zvjerski način umoren biskup Katoličke crkve dr Josip Carević, a da je partizanskom jedinicom odgovornom za taj zločin zapovijedao otac neumrlog vođe Stjepan Tuđman.

Prema osobnom svjedočenju pokojnog Mike Tripala, neumrli vođa je bio zajedno sa generalom Armije Ivanom Gošnjakom, izravno umiješan i u ubojstvo Andrije Hebranga u beogradskoj ćeliji smrti. Neumrli general, Titov miljenik i bivši predsjednik RH, bio je potpisnik peticije za osudu na smrt zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca iz 1946. godine, itd.

Zato su predbacivanja HDZ-a i Sanaderovog izaslanika Florijana Borasa Ivici Račanu da je (premda tek rođen u to vrijeme, u nekom nacističkom logoru) sljednik zločinačke komunističke Partije, više nego farizejska i apsurdna, jer oni istodobno podižu i otvaraju spomenik čovjeku, koji je za razliku od Račana, izravno sudjelovao u stravičnim egzekucijama civila, ratnih zarobljenika, sastavljao spiskove za strijeljanja i uz to poticao na likvidacije ljudi poput blaženog Alojzija Stepinca ili Andrije Hebranga.

Još prošloga ljeta objavljen je u dnevnom tisku članak pod naslovom »Sanaderovom HDZ-u nitko pametan u Hrvatskoj i izvan nje ne bi smio niti sekunde vjerovati«. Izbori su pokazali koliko ima uistinu pametnih, a Borasove izjave snažna su potvrda citiranog naslova ali i mogućeg povratka mračnog razdoblja za našu zemlju i narod, čiji je jedan značajan dio, nažalost, tako htio i izabrao! – reagira Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.