Novi list: 16. 12. 2003.
Budišin suicid koji teče
Piše: Jelena Lovrić
U olovna Tuđmanova vremena liberalna je stranka bila jedna od najjačih u hrvatskom Saboru. U vremenu koje je mnogo pitomije i liberalnije od prošloga, hrvatski su liberali dovedeni na rub iščezavanja. Broj se liberalnih stranaka, istina, uvećava, ali se broj zastupnika rapidno smanjuje.
U prošlom sazivu u Saboru su bile dvije liberalne stranke, sa 28 zastupnika. Danas su tri stranke, s ukupno sedam sabornika. Objektivno, moglo ih je biti još manje. Dvije su liberalne stranke parlamentarni status sačuvale samo zahvaljujući šlepanju na SDP-ovim listama. Za strankama nije žaliti, one se rađaju i umiru, ali liberalna je opcija potrebna Hrvatskoj. Ni u etabliranim demokracijama liberalne stranke većinom nisu moćne, ali često su sol višestranačja. Još su dragocjenije u tranzicijskim zemljama, koje se mučno izvlače iz mulja protuliberalnog sustava.
Hrvatska socijalno-liberalna stranka, majka svih kasnije nastalih liberalnih frakcija, prva je u Hrvatskoj formirana politička stranka. Okupljala je intelektualnu kremu zemlje, cvijet nekadašnje disidentske Hrvatske. Liberalni bard, pokojni Vlado Gotovac nije imao političku moć, ali su njegove riječi zvonile. Nasljednika s takvim ugledom u javnosti, nije dobio. Danas tri liberalne prčvarnice nemaju zapravo nikakvog značaja.
Liberalima su presudile dvije činjenice: prvo, njihovo lutanje oko vlastitog političkog identiteta i određenja; drugo, prevelik broj lidera, neki s hipertrofiranim osjećajem osobne mesijanske važnosti.
Glavna liberalna stranka konstantno je više nacionalno nego liberalno baždarena. U ratu to se još moglo razumjeti. U miru, pogotovo posljednih godina, njeno se desno otklizavanje dodatno pojačalo. Izraz je to političkog lutanja, odsustva bilo kakve političke ideje na kojoj bi se liberali prepoznatljivo usidrili. Na izborima prije četiri godine HSLS je svoj vrhunac doživio nastupajući u rušenju HDZ-a zajedno sa SDP-om, sada je s HDZ-om jednakim žarom rušio SDP. Na koncu su njegovi mladonacionalisti u desničarenju pretekli tuđmanovce. HDZ se liberalizirao, HSLS radikalizirao.
Liberalnoj opciji u Hrvatskoj ogromnu je štetu napravio njen formalni lider Dražen Budiša. Za čovjeka, koji je osobno vrlo čestit, na koncu se neće moći reći da je vodio poštenu politiku. Hrvatska ga je svojedobno doživljavala kao moralnu vertikalu, pokazao se kao krajnje konfuzan, težak i nepouzdan političar. Teret Budišina političkog karaktera ni njegova stranka više ne može izdržati. Nakon izbornog debakla, nema petlje povući konzekvence, odgovornost pokušava delegirati drugima. Umjesto ostavke, obećao je: kad mu iscuri mandat, više se neće kandidirati. Živi bili, pa vidjeli! Svojoj je stranci pokušao zabraniti bilo kakve razgovore o udruživanju s druge dvije liberalne patuljčice. To je destruktivna i suicidalna odluka i stranka ga je, srećom, u tome odbila podržati.
Okupljanje liberala – jedina je logična strategija. Ali prethodno je nužno eliminirati iz rukovodstva desna smetala, neliberalne liberale i dokazane majstore u mrvljenju stranaka. Također je nužno istaći prepoznatljive liberalne zastave. Nije dovoljno definirati se tvrdnjama: mi smo politički centar. Liberalne se stranke konačno moraju vratiti liberalizmu. Ivo Banac još je prije osam godina pisao da se HSLS mora odlučiti hoće li postati stranka liberalne demokracije ili nestati. Nikad to nije vrijedilo koliko danas. Za liberalnu opciju ima u Hrvatskoj i potrebe i prostora, ali je liberala dosad falilo.