Novinari akreditirani u Banskim dvorima rastali su se s Ivicom Račanom uz simboličku gestu: darovali su mu medicinski, antialergijski jastuk, s preporukom da ga pošteno iskoristi za temeljit odmor i zdrav san. Poanta je više u antialergijskim karakteristikama nego jastuku samom, a očekuje se da će djelovati terapeutski na odlazećeg premijera, posebice u liječenju njegova posttraumatskog stresa izazvanog "medijskom Hrvatskom". Nastupajućem Ivi Sanaderu najkorisnije bi bilo darovati kakav priručnik za enigmatičare. Bez njega će, naime, teško ispuniti cijeli set otvorenih križaljki što ga vabe na pogrešne odgovore, pogotovu uz suflere velikih apetita i čete ambicioznih zaslužnika koji nesmiljeno jurišaju na "pravednu" diobu izbornog plijena.

Opće mjesto svih postizbornih "prijateljskih uvjeravanja" pobjedničke reprezentacije s pretendentima na "utješne nagrade", sklonim podupirati novu manjinsku vladu, jest ispisivanje "brojki i slova" na ispražnjene fotelje odlazeće koalicijske nomenklature. Foteljomanija trese Hrvatsku. U državi koja još snažno njeguje anakronizam političke podobnosti kao vrhunaravni kriterij razdiobe moći i pozicija striktno na partijske lojaliste, mogućnosti za sastavljanje kompetentne, stručne vlade objektivno su male. Kad se tomu pridodaju "kupoprodajni ugovori" koje treba potpisati i sa strankama-partnerima (HSU, HSLS, DC, manjine...) kako bi se osigurala minimalna saborska većina kao jamstveni list trajnosti vlade, prostor za ozbiljnije promjene posve je sužen.

HDZ-ov mandatar Ivo Sanader osigurao je zasad potporu za inauguraciju buduće vlade, uz možebitnih sto dana mira. No, to je tek minimum koji treba maksimirati želi li se ova vlada održati na duži rok. Njezina uvjetovanost oporbenom podrškom sili je na dodatne ustupke i rasprodaju dužnosničkih fotelja, što vodi političkoj prostituciji i multipliciranju unutarstranačkih i međustranačkih konflikata. U HDZ-u zasigurno mnogi nisu oduševljeni pretencioznim DC-ovim licitiranjem s Vesnom Škare-Ožbolt kao budućom ministricom pravosuđa, resora s najviše slabosti i najmanje reformskih učinaka prethodne vlasti, a koji bi imao biti svojevrsnom demokratskom legitimacijom eurostandardizirane Hrvatske. Isplati li se neiskusnoj pravnici čiji je politički kapital zarađen isključivo na procesu mirne reintegracije istočne Slavonije, povjeriti tako zahtjevan posao za podebljanje jednog glasa u parlamentu, i to kad on ne znači prevođenje Sanaderove manjinske u većinsku vladu? I čime je politički potpuno deklasirani Mate Granić, izborni gubitnik i HDZ-ov disident, zaslužio priliku cjenkati se sa Sanaderom oko kakvog prestižnog diplomatskog stolca?

U istoj je situaciji i Budišin HSLS koji je gotovo pometen s hrvatske političke scene, a od konačnog izumiranja spasio ga je tek osebujni dvojac solista - Đurđa Adlešić i Ivan Čehok. Apsolutno je pogrešna teza Adlešićke da je HSLS, iako izborni gubitnik, ipak dobio dva zastupnička mandata na svoje ime, a ne, kako kaže, krijući se iza tuđeg poput, srodnih liberalnih izvedenica. Budimo objektivni: to nije rezultat HSLS-a nego isključivo individualna zasluga Đurđe Adlešić i Ivana Čehoka u njihovim izbornim jedinicama, gdje su birači valorizirali primarno njihove učinke u lokalnoj samoupravi. Sada na fonu njihova osobnog uspjeha HSLS potražuje ministarsko uhljebljenje za svoje neuspješne akvizicije, pucajući na resor gospodarstva (nominiraju, navodno, Hrvoja Vojkovića) ili prometa. Je li HDZ-u takva "razmjena dobara i usluga" nužna?

Budući premijer iznimno benevolentno nastupa i prema zastupnicima srpske manjine, nudeći Miloradu Pupovcu i sudioništvo u vladi, iako upravo njegov HDZ nosi na leđima najveću hipoteku manjinske diskriminacije (napose Srba). Radi li se doista o radikalnom reformiranju nekadašnjeg HDZ-a koji je s depašalizacijom naumio provesti i detuđmanizaciju stranke, svodeći lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika tek na povijesnu simboliku značke na poleđini revera? Ili je i pridobivanje Pupovca sračunato na osvajanje čvršće parlamentarne potpore manjinskoj vladi e da bi eventualno u dogledno vrijeme prerasla u stabilnu, većinsku?

Ukratko, za HDZ je najprofitabilnije kupovanje povjerenja HSS-ovih zastupnika, ili ostankom njihovih kadrova na sadašnjim pozicijama u državnim službama i javnim poduzećima ili programskim približavanjem. Tek s podrškom "seljaka" Sanader bi konačno prestao biti jeftini trgovac s periferijskog sajmišta.