Na tisuće hrvatskih dužnika upropašteni su na temelju takvoga, nezakonita obračunavanja kamata, deseci tisuća privrednih, pravnih subjekata i fizičkih osoba dovedeni su do stečaja, a radnici otjerani na ulicu. Svi konzultirani ugledni sudsko-financijski vještaci u Zagrebu i Hrvatskoj, potvrdili su tu tezu i rekli da je to, nažalost, javna tajna, a riječ je o najsustavnijoj pljački u Hrvatskoj. Sudska praksa kao i praksa niza financijskih ustanova u našoj državi upravo je suprotna slovu zakona o obveznim odnosima, te je uz pomoć tzv. konformne metode nakon isteka roka dugovanja od godine dana, posljednjih dvanaest godina došlo do pojave jednog od najvećih grijeha struktura, to jest do sustavne pljačke i uništenja desetaka tisuća dužnika u Republici Hrvatskoj... Riječ je o milijardama kuna štete što ju je počinila Fina

Unatoč nedavnom javnom upozorenju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje smatra nezakonitim radikalan obračun kamata protiv dužnika u sudskim postupcima - kao i najave državnog odvjetnika Mladena Bajića da će u povodu konkretnih slučajeva, poput navedenog duga Zagrebačke banke ili duga Grada Zagreba propaloj tvrtki GOI, “stati na kraj lihvarskom kamatarenju u sudskim sporovima” - izvanraspravno vijeće Županijskog suda svojom zadnjom odlukom, omogućilo je da se i nadalje protuustavno i nezakonito, dakle, protivno zakonu o zateznim kamatama, primjenjuje klasični anatocizam i da se komforna metoda i pripis kamata glavnici proteže i za razdoblja dulja od godinu dana.

Hrvatska stranka prava 1861. podnijela je Državnom odvjetništvu još 24. ožujka 2002. prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a zbog čvrsta uvjerenja da ZAP (današnja Fina), Porezna uprava, HNB i CAOP, dakle - državne ustanove, krše Zakon o zateznim kamatama, te da su protuustavnom primjenom obračunavanja poreza i dugovanja bivša i dosadašnja vlada na odlasku, provele neviđenu pljačku građana.

HSP 1881 upozorio je na to bezakonje i Općinski sud u Zagrebu, koji je jedan od glavnih oslonaca takvoga financijskog nereda u zemlji, (jer sud odlučuje kakav je izračun zateznih kamata i rješenje zatim šalje banci u kojoj dužnik ima žiroračun), te je zatražio u jednom konkretnom slučaju nadvještačenje u veljači 2002. radi nezakonitog obračunavanja kamata, ali Općinski sud do danas nije na to reagirao, jer je u konkretan predmet kao ovrhovoditelj izravno umiješan dugogodišnji predsjednik zagrebačkoga Općinskog suda.

Svi konzultirani ugledni sudsko-financijski vještaci u Zagrebu i Hrvatskoj, potvrdili su tu tezu i rekli da je to, nažalost, javna tajna, a riječ je o najsustavnijoj pljački u Hrvatskoj.

Naime, u obrazloženju zahtjeva HSP 1861. se poziva na članak 3. Zakona o zateznim kamatama kojim je propisano da se kamate iz članka 2. tog zakona utvrđuju za razdoblje kraće od godine dana, primjenom konformnog načina obračuna, što znači da se na dugove dulje od godine dana ne primjenjuje konformni način obračuna, odnosno da se glavnici ne pribrajaju kamate, jer da kamate plus glavnica nisu nova glavnica, nego glavnica ostaje utuženo, ugovoreno ili stvoreno zaduženje potraživanja prema dužniku bez pribrajanja kamate.

Takvo je tumačenje dalo i Ministarstvo financija 12. listopada 2001. godine, kao prijedlog Vladi za davanje vjerodostojnog tumačenja članka 3. zakona o zateznim kamatama. Odredbom tog članka propisano je da se kamata za razdoblje kraće od godinu dana računa primjenom konformnog načina obračuna. To znači da se po isteku obračunskog razdoblja zatezna kamata pripisuje glavnici, a kod izračuna se primjenjuje kalendarska godina.

Za razdoblje iznad godine dana nastavlja se računanje kamata prema proporcionalnoj metodi do dospijeća. Ministarstvo financija to stajalište temelji na odredbama članka 400., stavak 1. i 313. Zakona o obveznim odnosima, te da citirani Zakon, tumačenje Ministarstva financija i Uredba Vlade decidirano propisuju da za se razdoblje kraće od godine dana primjenjuje konformni način obračunavanja kamata.

Za razliku od Fine, Porezne uprave i HNB-a, Zavod za mirovinsko osiguranje ponašao se zakonito, te nije primjenjivao konformni način obračunavanja kamata za razdoblja dulja od godine dana.

Sljedeći primjer iz sudske ovrhe koja je u tijeku pred Općinskim sudom u Zagrebu bjelodano potvrđuje da i dalje nastaje golema razlika u obračunavanju zateznih kamata, ako se pogrešno primjenjuje komforna metoda za razdoblje dulje od jedne godine: zatezne kamate na glavnicu od 534.480 kuna za razdoblje od 2. studenoga 1996. do 30. studenoga 2001. iznose prema pravilnom izračunu 488.844,31 kunu, a prema Fininu čak 704.374,73 kune primjenom komforne metode, dakle, za gotovo 212.000 kuna dužnik će biti oštećen u odnosu prema pravilnoj primjeni ZOO-a i Zakona o zateznim kamatama.

Premda su oba ta drastična primjera dokaz zastrašujućeg načina obračunavanja zateznih kamata na glavnice i pogrešne primjene komforne metode, kako ih je prakticirao ZAP, a danas Fina, znatna razlika u visini zateznih kamata koja se ogleda u ova dva primjera proizlazi iz promjenljivih kamatnih stopa koje je ZAP primjenjivao od 1991. do 1993. godine i poslije.

Državno odvjetništvo se je tada, 2002. godine oglušilo izgovorom da su im ruke vezane “jer mogu podići zahtjev protiv pravomoćne sudske odluke u roku tri mjeseca” (premda samo na sudu u Zagrebu leže deseci tisuća ovršnih predmeta u kojima je pogrešno primijenjena komforna metoda).

Ovo je, zapravo, eklatantan grijeh državnih struktura, a ne ostalih dužnika, jer je državi, odnosno sustavu odgovaralo pljačkati dužnike, dokle god se i država ili njoj bliski, sami nisu našli u položaju dužnika, a tek tada su shvatili da primjena pljačke na njih same dovodi do državnoga ili bankarskog bankrota, premda su deseci tisuća fizičkih i pravnih subjekata protuzakonito i nemilosrdno otjerani od te iste države u bankrot.

Autor je predsjednik HSP-a 1861.