Poslije predizbornog TV-dvoboja Ive Sanadera i Ivice Račana njegov je medijski sažetak glasio: "Račan i Sanader se složili u bitnom"! Ironičnija, no ne osobito inventivna inačica je to predstavila slikom: "Sanader u Račanovom šinjelu". Aluzija je bila jasna, a svodila se na činjenicu da će i Sanader morati nastaviti ono što je počeo Račan, tj. "približavanje EU", "suradnju s Haagom", "omogućiti povratak izbjeglica", "poštivati manjinska prava"Ö Unatoč takvom viđenju i toj medijskoj slici gdje se oponenta vidi kao nastavljača, biračko je viđenje, sudeći po izborima, ipak bilo drukčije. Očito su Sanaderovi, odnosno HDZ-ovi birači, imali i neke druge razloge, motive i očekivanja osim europskih - koja već dugo imaju status nacionalnih političkih postulata - da glasuju baš za HDZ.

Sanaderovo traženje stranačkog suglasja i opozicijske potpore oko tzv. strateških nacionalnih ciljeva vjerojatno će mimoići znane političke razlike, loša sjećanja, stare inate i poznate osobne i stranačke taštine. Sve, osim izgleda HSP-a, čiji se šef Đapić, iznevjeren i uvrijeđen, ustobočio i prijeti "žestokom oporbom". To HDZ-ovo traženje stranačke suglasnosti oko rada na ulasku u EU vjerojatno nije u suprotnosti s očekivanjima njegovih birača. Jer, to je slovilo kao stranački cilj i prije izbora. Ako je to opći cilj, što je onda ono po čemu se HDZ razlikuje od svoje "ontološke suprotnosti", SDP-a? Ako ta diferentia specifica ne postoji, onda su birači glasovali samo za to da umjesto Račana gledaju Sanadera, da Jadranka Kosor zamijeni Gorana Granića?

Veći gnjev zbog nevraćanja spomenutih naknada vjerojatno bi bio samo onaj kada su ukinute. Kao "jedna od najvećih nepravdi" učinjenih poslije 3. siječnja ustrajno se spominjalo i otpuštene i već gotovo zaboravljene policajce. Što će biti s njima? Što pak s onima koji su dobili veleposlanstva i diplomatske putovnice samo zato što su imali stranačke iskaznice? Hoće li njihovo vraćanje biti "politički revanšizam", a vraćanje policajaca "rušenje legaliteta"?

Hoće li pod "revanšizam" biti podvedena i eventualna smjena svih onih stranačkih zamjenika i pomoćnika ministara, direktora i upravitelja mnoštva državnih tvrtki i ustanova, ili će se u ime novoga stranačkog imagea poštivati "politička korektnost"? Upravo u ime fetiša "političke korektnosti" HDZ je do sada i ispeglao dosta svojih političkih neravnina, pa i do neprepoznatljivosti.

Je li sadašnji sve glađi lakiraniji HDZ po volji onih koji su mu dali glas ovisit će sigurno ne o HDZ-ovom odrazu u javnom ogledalu, i o odnosu "prema europskim pitanjima", nego i o dubini političke nostalgije, a vjerojatno najviše o onim životnijim obećanjima. A među tim sigurno nije ono o PDV-u, jer kod nas se još uvijek na tome ne dobivaju izbori.