OBRANA GENERALA BLAŠKIĆA USPJELA UVJERITI HAAŠKO TUŽITELJSTVO U POSTOJANJE DVOSTRUKIH LINIJA ZAPOVIJEDANJA

ZAGREB - Nakon iskaza šestero svjedoka, među kojima su bili i bivši pripadnici dviju zaraćenih strana u BiH, i usvajanja 73 nova dokaza — odnosno dokumenta do kojih je obrana došla nakon smjene vlasti 2000. godine, a uglavnom se radi o dokumentaciji HVO-a koju je godinama čuvao HIS, te dokumentaciji pronađenoj u Uredu predsjednika RH i dokumentaciji Armije BiH koju je na uvid dobilo Haaško tužiteljstvo — branitelji generala Tihomira Blaškića, odvjetnici Anto Nobilo i Russel Hayman u završnoj riječi u utorak su od Žalbenog vijeća Haaškog suda zatražili oslobađajuću presudu za Blaškića ili ponovno suđenje.

Obrana drži da je Tužiteljstvo postupilo suprotno Pravilima Haaškog tribunala zbog toga što obrani nije dostavljalo oslobađajuće dokaze koji su im bili dostupni od 1995. i(li) 1996. godine. Zbog toga se Tužiteljstvo našlo u nezgodnoj situaciji to prije što su, iako se radi o jedinstvenoj organizaciji, u predmetu Blaškić zastupali poziciju da je postojalo jedinstvo zapovijedanja u okviru vojne hijerarhije na čijem se čelu nalazi Blaškić, dok su u predmetu Kordić zastupali drukčiju poziciju po kojoj je i Kordić kao politički vođa mogao zapovijedati vojnim postrojbama.

Osim što su to dva nepomirljiva stava, bitno je naglasiti da je Tužiteljstvo sukladno navedenim stavovima pokušavalo plasirati i dokaze. Tako su dokaze koji su podržavali tezu koju su zastupali u slučaju Kordić čuvali za Kordićev predmet i nisu ih, premda su to bili obvezni, davali Blaškićevoj obrani. Kad se u anglosaksonskom sustavu utvrde tako teški prijestupi tužiteljstva, onda se kao kazna izriče oslobađajuća presuda ili, u blažem slučaju, novo suđenje. Blaškićeva obrana ne očekuje novo suđenje, ali, kako naglašavaju, ne zbog pravnih, nego zbog ekonomskih i vremenskih razloga.

Blaškićeva obrana je od početka i pred Haaškim sudom prva iznijela tvrdnju o postojanju dvostrukih linija zapovijedanja, što su im mnogi pokušali osporiti. Pokazalo se da su bili u pravu, a da je postojala dvostruka linija zapovijedanja u utorak je prvi put priznalo i Haaško tužiteljstvo. Dosad su stalno tvrdili da je postojala samo jedinstvena linija zapovijedanja po vojnoj hijerarhiji na čelu s Blaškićem. To je veliki obrat, ali bez obzira na to, oni i dalje tvrde da je Blaškić kriv.

Tužiteljstvo, naime, pokušava što je moguće šire postaviti granice zapovjedne odgovornosti. To čine zbog toga što znaju da bi se u tom slučaju Blaškić našao u nepovoljnoj poziciji jer je on doista bio zapovjednik kad su zločini počinjeni. Obrana se tomu protivi i smatra da se granice zapovjedne odgovornisti moraju svesti u razumnu i realnu mjeru.

Po mišljenju obrane neki standardi koje Tužiteljstvo pokušava nametnuti ne predstavljaju dio međunarodnog kaznenog prava i vjeruju da ih Sud neće prihvatiti. U završnoj riječi Tužitelstvo nije iznijelo nove dokaze, činjenice i analize i njihov je nastup uglavnom bio usredotočen na pokušaj proširenja granice zapovjedne odgovornosti do granica da bi svaki zapovjednik bio odgovoran za svaki zločin počinjen na njegovu teritoriju.

General Blaškić je, kako nam je kazao odvjetnik Nobilo, u obraćanju Žalbenom vijeću Haaškog suda iznio svoj stav prema zločinima općenito, a pogotovo prema zločinima Hrvata nad muslimanima u BiH, što je, smatra Nobilo, iznimno značajno. Blaškić je iz svojega kuta gledanja ispričao kako se našao u ratnom vihoru BiH, te kako se suočio, odnosno kako je reagirao kad je prvi put čuo za zločin u Ahmićima i što je pokušavao učiniti. Sve u svemu, Blaškić je u obraćanju Žalbenom vijeću iznio svoje viđenje i stavove o onome što se događalo u BiH, bez upuštanja u činjenične analize što su odradili njegovi branitelji.