Amerikanci, zna se, nisu oduševljeni postojanjem stalnog haaškog suda za ratne zločine / Prema najavama iz HDZ-a, buduća vlada se neće ni pokušati igrati s Gotovinom i Haagom mimo utvrđenih pravila i obveza utvrđenih posljednjih godina

Što je zajednički nazivnik tih izjava? Prvo, Sanader i Žužul pokazuju prag političkog pragmatizma kojeg se žele držati u ostvarenju aktualnoga mandata pred kojim stoje. Drugo, iskazuju poštivanje normi kojima je proteklih godina betoniran odnos Zagreba i tribunala.

Treće, s obzirom na to da je odnos Hrvatske i Haaga ogoljen samo do »slučaja Gotovina«, obojica znaju, pa onda izjavama i potvrđuju, da je rješenje samo u predaji odbjeglog optuženika Sudu. Pritom nijedan ne spominje Gotovinu, računajući da su odnosi s tribunalom daleko važniji za državu od jedne nepredane optužnice za koju će, vjerojatno obojica, morati i javno reći da je neprovediva. Jer, odbjegli optuženik nije u dohvatu nadležnih hrvatskih organa niti za novu, kao što nije bio niti za bivšu vlast.

Žužulove američke veze se nikad nisu krile, a upravo to u vezi s tribunalom izaziva kontroverze. Amerikanci, zna se, nisu oduševljeni postojanjem stalnog suda za ratne zločine, ma koliko se trudili da pritiskom na Carlu del Ponte ujedno pritišću i zemlje u regiji koje, prema Washingtonu, ne surađuju dovoljno s njom. No, uska suradnja s Washingtonom ujedno znači i jačanje napetosti sa zemljama Europske unije, a Hrvatska bi u lipnju sljedeće godine trebala postati kandidatom za ulazak u tu zajednicu.

Ni Sanader, a onda ni njegov prvi diplomat, nisu spremni riskirati europski prag u ime stranačke sklonosti prema politici SAD-a. U tom kontekstu, ako se dobro razumiju informacije iz HDZ-a, buduća vlada se neće ni pokušati igrati s Gotovinom i Haagom mimo utvrđenih pravila i obveza utvrđenih posljednjih godina. To nadalje znači da se linija kontakata Haaga sa službenim Zagrebom neće mijenjati i da će premijer biti osoba koja će mandatom i osobnim autoritetom jamčiti stabilnost te politike.

Haag, pritom, kako kažu Vjesnikovi izvori, uopće neće obraćati pozornost na predizborne izjave, raspoloženje prema Haagu u HDZ-ovu biračkom tijelu i ostalo. Na mjestima odlučivanja u međunarodnoj zajednici traži se samo jedno: hrvatska suradnja, od Gotovine nadalje. Bez mogućnosti da se dira u propise (spomenuta je promjena paragrafskih gabarita ustavnog zakona o toj suradnji), bez mogućnosti da se osim vlade (dakle, premijera) i uobičajenih hrvatskih institucija zaduženih za suradnju, izmišljaju nove norme i nova tijela.

U tim uvjetima HDZ će, sudeći prema Sanaderovim i Žužulovim izjavama, mudro prionuti na haaške odnose koji ne smiju biti smetnjom za planove koje novi mandatar ima i na unutarnjem i na vanjskom planu. Od stjecanja statusa kandidata za članstvo u EU, do poboljšanja u onim područjima gdje je Hrvatska već sad u prednosti pred drugim tranzicijskim zemljama, čak i nekima koje će u lipnju postati članicama EU.