POLITIKA KAO SUDBINA JE LI BUDIŠINA OSTAVKA NA MJESTO PREDSJEDNIKA HSLS-a I KRAJ NJEGOVE POLITIČKE KARIJERE

Dražen Budiša podnio je neopozivu ostavku na mjesto predsjednika HSLS-a i tako odlučio nakon 13 godina prepustiti kormilo stranke nekom drugom. Naime, osim kratkog razdoblja kada su na čelu HSLS-a bili Vlado Gotovac (od veljače 1996. do studenoga 1997.) te Jozo Radoš 2001., stranku je vodio Budiša. On je na čelo HSLS-a došao u proljeće 1990. nakon Slavka Goldsteina i na njezinu čelu u kontinuitetu je bio do 1996. Na čelo stranke biran je pet puta, osim 1990. biran je u svibnju 1992., te 1994., 1997. i na kraju 2002., kada premoćno pobjeđuje protukandidata Jozu Radoša.

Budišina politička biografija doista je impresivna. Naime, u posljednje 33 godine nema značajnijeg političkog događaja u kojem nije sudjelovao. Bio je 1971. na čelu hrvatskog studentskog pokreta, a nakon sloma hrvatskog proljeća, u prosincu 1971. prvi je uhićen i osuđen na četiri godine zatvora, koje je odležao u zloglasnoj tamnici Stara Gradiška i zatvoru Lepoglava. Zanimljivo je da je uspio diplomirati 1976., a objavio je 40 znanstvenih i stručnih radova iz hrvatske i europske kulturne povijesti. Budiša je jedan od organizatora masovnog opozicijskog nastupa pred Saborom 10. prosinca 1988. na Dan ljudskih prava.

Nakon što je Vlado Gotovac preuzeo stranku 1996., Budiša je obnašao od veljače 1996. do studenoga 1997. funkciju predsjednika Velikoga vijeća. To razdoblje je razdoblje nezadovoljstva u HSLS-u, a kulminiralo je raskolničkim saborom 1997. gdje su odzvonile Budišine riječi kada je ultimativno od Gotovca i njegovih pristaša zatražio ključeve Ambruševe. Budiša je čak tri puta izabran za zastupnika u Saboru. Bio je protukandidat Franji Tuđmanu na predsjedničkim izborima 1992. kada je osvojio gotovo 24 posto glasova oporbene Hrvatske. Zanimljivo je da je 1995. godine izabran za gradonačelnika Zagreba, ali Tuđman tada nije želio "dopustiti oporbenu situaciju u Zagrebu" te ga nije potvrdio. U Budišinoj biografiji istaknuto mjesto pripada i odluci da sa SDP-om sklopi prijeizbornu koaliciju 1999., te na izborima u siječnju 2000. bude u pobjedničkoj koaliciji i za svoju stranku osigura čak 24 zastupnička mjesta. Do tog trenutka Budiša je bio osoba koju su mediji smatrali borcem za demokraciju, čovjekom iznimnog osobnog poštenja i čestitosti. No, izgubivši na predsjedničkim izborima od Stipe Mesića iako je dobio milijun glasova birača i u neznatnim postocima poražen od današnjega predsjednika, dobiva stigmu "luzera" koje se nije riješio ni do najnovijih parlamentarnih izbora kada je u koaliciji s DC-om doživio izborni debakl.

Štoviše, Budišu se smatralo i kočničarom koalicije, a odluku o tome da u srpnju 2001. napusti kormilo HSLS-a jer je Vlada odlučila postupiti po zahtjevima Haaškog tribunala u slučaju hrvatskih generala, bila je točka koja je još više naelektrizirala i podijelila javnost u odnosu na Budišu. Tako se za jedne vratio u nacionalno korito, a za druge postao uskogrudni desničar. Nakon tog poteza, stanje u HSLS-u postaje neizdrživo. Stranka se podijelila, a sve je kulminiralo Budišinim povratkom na čelo stranke u veljači 2002., nakon čega skupina nezadovoljnika predvođena Jozom Radošem osniva Libru. Budiša je postao zamjenik premijera u Račanovoj vladi, a HSLS nakon sporazuma o Krškom postaje oporba i u srpnju 2002. Budiša se vraća u saborske klupe.

Loši izborni rezultati na proteklim parlamentarnim izborima i činjenica da nije osobno prešao izborni prag u 10. izbornoj jednici izabrala je nezadovoljstvo u HSLS-u, a pojedinci u HSLS-u tražili su Budišinu "glavu". On je to tvrdoglavo odbijao, ustrajavajući na tome kako neće podnositi ostavku do izvanrednog sabora stranke koji je sazvao za 17. siječnja, te najavio da se neće kandidirati. Međutim, pritisci u stranci bili su golemi, a Budiša se iznenada odlučio na uzmak mjesec dana prije Sabora stranke. Tako je otišao s čela HSLS-a i očito iz aktivne politike. Navodno će se posvetiti supruzi, djeci i unucima. No, zov politike u posljednje 33 godine bio je presnažan kada je u pitanju Dražen Budiša, te je teško povjerovati da se više neće baviti politikom.