Ivo Sanader zaista bi se morao potruditi da Ljubu Jurčića dobije u svoju vladu i povjeri mu resor gospodarstva. Od toga može biti samo koristi – za njega kao premijera i ukupnu vladu, za gospodarstvo, za Hrvatsku. Činjenica da je ministar bio na izbornoj listi SDP-a i da je izabran za zastupnika, ozbiljnim ljudima ne bi smjela predstavljati smetnju. Iako Jurčić sada javno govori kako on ima puno uvjeta da bi pristao na takvu soluciju, svojom elaboracijom samo pokazuje da ozbiljno shvaća posao. Za razliku od žicara, koji Sanadera posljednjih dana opsjedaju tražeći tek ministarsku fotelju, ovaj traži da može raditi.

Sanader se mora potruditi oko Jurčića, prvo, zato jer se pokazuje da je veliki HDZ, najmoćnija stranka u državi, po kadrovima vrlo tanak. Ekipa, koju je budući premijer neku večer izveo na nacionalnu televiziju kao svoju prvu ligu, ostavila je prilično jadan dojam. Nema tu ni vizije, ni vješte pragme. Koliko se čuje, neke su ga jače face odbile i zaista postoji opasnost da će se morati pomiriti s ekipom koja će otprve pokazivati mizeran domet. A hrvatski su problemi grandiozni. Nekad je iskaznica HDZ-a šofere pretvarala u ministre, ali Tuđman je znao angažirati i ljude izvan redova svoje stranke. Sanader bi se također morao otvoriti prema nestranačkim osobama. Trebalo bi prestati s praksom da se stranačka pristupnica smatra dovoljnom kvalifikacijom za sve funkcije u Hrvatskoj.

Drugo, Sanaderu treba Jurčić jer je zaista sposoban čovjek. Ministar gospodarstva najbolje je što se Račanu u njegovu mandatu dogodilo. Sigurno u Hrvatskoj postoji još takvih ličnosti, ali politika je zatvorena u svoje krugove i do njih ne dopire. Jurčić je znalac, veliki radnik, ozbiljan čovjek. Nakon ministara koji su funkciju koristili da bi razvili vlastiti biznis, on je zaista riješio neke velike probleme u svome resoru. Nije razvikan poput Čačića, i ne zna se ili ne želi na taj način reklamirati, ali radi kao singerica. Takve ljude treba čuvati kao dragocjenost. Sanaderovoj bi vladi mogao biti od velike koristi. Kao što je i Račan od njega samo profitirao.

Treće, angažiranjem Jurčića Sanader bi uputio snažnu poruku – pokazao bi da ima visoke kriterije, da su mu sposobni važniji od podobnih. Pokazao bi širinu, dao uvjerljivost svojim tvrdnjama da neće biti revanšizma, da će u svojoj vlasti zadržati svakoga tko dobro radi svoj posao, bez obzira na politička uvjerenja i stranačku pripadnost. Javnost ne voli što se funkcije u Hrvatskoj dijele po stranačkom ključu. Po tom je obrascu HDZ provodio čistke i regrutirao svoje kadrove. Račanovoj vlasti nikada nije oprošten naputak po kojem su i šumari morali pripadati koalicijskim snagama. Hadezeovci su mogli ostati, ali za one koji nisu stranački organizirani – nije bilo prolaza.

Napuštanje takve prakse – javnost bi sigurno pozdravila i honorirala. Odluku da se jedan važan resor u novoj vladi povjeri dokazanom stručnjaku bez stranačke poveznice, možda bi pročitala kao znak da se kadrovska rešeta mijenjaju – da pripadanje političkoj stranci nije nužan uvjet i za profesionalnu promociju, da rad, stručnost i poštenje mogu biti presudne legitimacije. Angažiranjem Jurčića Sanader bi mogao uputiti mnogo važnih poruka – o HDZ-u i njegovoj željenoj transformaciji, o stvarnim ciljevima svoje vlade, o tome za kakvu će se Hrvatsku zalagati.