Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a i mandatar nove Vlade, uz ne baš male porođajne muke stvara izvršnu vlast koja bi trebala upravljati državom u iduće četiri godine. U ponedjeljak je konstituirajuća sjednica Hrvatskog sabora, u utorak bi u Saboru trebalo uslijediti glasovanje o povjerenje Sanaderovoj Vladi, a četiri dana prije toga još se ne zna kako će Vlada izgledati. I ne samo da se ne znaju kadrovska riješenja, već se ne zna ni broj ministarstava u budućoj Vladi. Tako loš startni organizacijski položaj HDZ-ove Vlade mnogi su već protumačili kao znak strukturne slabosti i nepripremljenosti te stranke za obnašanje vlasti. No, da bi takve i sve druge ocjene dobile utemeljene i u stvarnosti treba ipak pričekati formiranje Vlade, donošenje novog državnog proračuna i prve poteze izvršne vlasti.

Olakšavajuća okolnost za HDZ će biti ta što će u Vladi biti samo jedna stranka, uz iznimku moguće ministrice DC-a, jer je sve evidentnije kako neće biti dogovora sa HSLS-om. Idilu će, dakle, uz DC narušavati samo nekoliko zamjenika ministara s liste Samostalne demokratske srpske stranke koja je s HDZ-om potpisala sporazum. Međutim, homogenoj izvršnoj vlasti biti će suprostavljena činjenica manjinske Vlade koja će u Saboru za svaki zakonski projekt morati jako lobirati kod drugih stranaka kako bi mogla efikasno vladati. Ivi Sanaderu neće biti lako u fotelji premijera, jednako kao što će i Vladimiru Šeksu biti jednako teško u stolici predsjednika Sabora. Stranačko "primirje" će vjerojatno trajati samo do mogućeg usvajanja kandidature za prijem u EU, dakle do travnja iduće godine, a nakon toga se može očekivati stalna opstrukcija (rečeno jezikom Ivice Račana, biti će to konstruktivna opstrukcija) Vladinih zakonskih prijedloga od saborske oporbe. Odnosno, od strane i onih stranaka koje će dati podršku Sanaderu za novu Vladu, ali nisu ušle u vladajuću koaliciju. U HDZ-u se samo mogu nadati da će u međuvremenu uspjeti na koaliciju privoliti HSS, jer bi to sasvim promijenilo sadašnju situaciju.

Osim tih usko stranačkih političkih problema, novu Vladu čeka poprilično nezgodna gospodarska godina. Industrijska proizvodnja je u studenom prvi put nakon 16 mjeseci pokazala pad u odnosu na isti mjesec 2002., progonoze rasta BDP-a kreću se od tri do četiri posto, stopa nezaposlenosti opet raste, a inozemni dug dosegnuo je 74 posto BDP-a. Dodajte tome restriktivniju politiku HNB-a koja će onemogućiti nastavak kreditnog "buma" i razvojna slika postaje vrlo siva. Ivica Račan gotovo nije mogao odabrati bolji trenutak za napuštanje vlasti (ako tome oduzmemo slavu za gotovo sigurno prihvaćanje hrvatske kandidature za prijem u EU), a novi premijer tek će postati svjestan teškoća koje ga čekuju.