Sažetak protekle godine iz kuta gledanja naše stranke ne sadrži, nažalost, bilo kakvu pohvalu vlastima Hrvatske niti političkoj opoziciji. Prava hrvatska riječ za kritičare vlasti je imenica “oporba”, međutim, oporba je u Hrvatskoj nestala sa javne scene prije 10 godina kada je prvi Predsjednik Republike Hrvatske nasilnim metodama, protivno Ustavu naše države, lišio hrvatsko društvo političke alternative i pravaškom članstvu oduzeo pravo da sebi na demokratski način samo izabere stranačko vodstvo za koje drži da je zaslužilo voditi političku stranku prava Oca domovine Ante Starčevića. Umjesto toga na čelu Hrvatske stranke prava (HSP) nalazi se danas (i unatrag 10 godina)jedan notorni lažov i krivotvoritelj. Šef našeg “magistra” nije neki Ivo Sanader nego Ivica Račan, koji je u vrijeme komunističke Jugoslavije na “rukovodećoj funkciji” člana Predsjedništva CK SKJ u Beogradu bio pravi šef svim onim doušnicima koje je zavrbovala Kontraobavještajna služba JNA. Zajedno sa takozvanim “udbašima” takvih je u Hrvatskoj i dan danas preko 200 tisuća. Lustracija doušnika (provjera prošlosti neke javne osobe u politici) nema neku vrijednost ako ne bude lustracije onih koji su doušnike stvorili, i koji pomoću takvih klonova sebe predstavljaju kao dobre dečke, dok “magistrovi” crnokošuljaši ispadaju loši dečki. Jedan od uzroka uspona jednog notornog počinitelja krivičnih djela, opisana u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, je strah vlasti i saborske opozicije od istine koju mi pravaši o njima svjedočimo i govorimo (zidovima – zbog stopostotne cenzure kojoj smo izloženi u medijima). Cijela politička “elita” Hrvatske podržava optuženika, kako bi Hrvatska stranka prava i dalje služila za zlouporabu sa krajnjim ciljem da hrvatski narod doživi novi 1. prosinac 1918. godine – bez djelotvorne nacionalne zaštite.

Izbori od 23. studenoga 2003. za Hrvatski sabor bili su protuustavni jer hrvatski Ustav propisuje višestranački sustav dok je 49 takozvanih neovisnih lista Hrvatsku pretvorilo, po želji lažnih domoljuba iz HDZ-a, u državu sa miješanim sustavom neovisnih lista i podobnim strankama. Postoje i nepodobne stranke, kao Hrvatska stranka prava 1861. koja između dva izbora za Hrvatski sabor nije imala pravo javnog nastupa na Hrvatskoj televiziji, ali ne samo protekle godine nego dugi niz proteklih godina. Unatoč tome postigli smo nešto: deseta smo stranka(ako se izostave koalicije raznoraznih stranaka), po broju glasova u Hrvatskoj. Što bi tek bilo da se ne nalazimo pod stopostotnom cenzurom? Ništa strašno. Došlo bi do prirodne evolucije: pukom rotacijom ne bi se više mijenjala imena partija (frakcija bivšeg Saveza komunista) u Banskim dvorima, a u Hrvatskom saboru ne bi sjedili lijeni zastupnici dvostrukih lica bez obraza kao aparatčici glasačke mašinerije (Svaka čast pojedincima koje možemo nabrojati na prste jedne ruke). Sa Hrvatskom strankom prava 1861. u Banskim dvorima i Hrvatskom saboru promijenila bi se politika – na bolje, na zadovoljstvo hrvatskih državljana. I hrvatski narod u Bosni i Hercegovini osjetio bi da u Zagrebu postoji hrvatska vlast, a ne antihrvatska, lažna domoljubna vlast koja podilazi stranim vladarima i beskrupuloznoj životnoj filozofiji profita bogate ekstremne manjine. Za nove bogate Hrvate i njihove pokrovitelje u liku i djelu izdajničkih političara ne vrijede moralna pravila i prava hrvatskog naroda. Oni ne poštuju Ustav Republike Hrvatske upravo zato što su takvi – nikakvi! Sanaderova vlada vladati će sa 18 posto glasova, dok je preko 40 posto hrvatskih birača pokazalo da misle vlastitom glavom jer neizlaskom na izbore svoje glasove nisu htjeli povjeriti nesposobnima, dok alternativu nisu mogli vidjeti ni čuti jer se naša stranka između dva izbora za Hrvatski sabor nalazi pod stopostotnom cenzurom na Hrvatskoj radio-televiziji i većini drugih medija. Prvi Predsjednik Franjo i bivši crveni premijer Ivica zadužili su Hrvatsku kod međunarodnih financijskih institutucija sa preko 16 milijardi US dolara (sa četiri ostale milijarde dolara zadužili su nas titoisti za vrijeme tamnice naroda), čime su dokazali svoj nedomoljubni angažman. Račanovi “socijaldemokrati” obmanuli su hrvatsko radništvo, a Tomčićev HSS obmanuo je hrvatsko seljaštvo. Sanader će pak preveslati žednog preko vode cijeli hrvatski narod jer bivši Tuđmanov predstojnik ne smatra potrebnim da Hrvatima navede jedan jedini argument za ulazak Hrvatske u NATO, niti će Hrvati na referendumu imati pravo odlučiti o pristupu u tu vojno-političku Sjevernoatlanstku asocijaciju. (Slikovito rečeno: što će nam Atlantik kad imamo Jadran.) Novi šef Hrvatske vojske biti će šef Pentagona, što ne bi bilo prvi put u povijesti Hrvata da daleko od rodne grude ratujemo za tuđe interese. (Sjetimo se bana Jelačića, sjetimo se Zrinskog u Tridesetogodišnjame ratu protiv protestanata za račun dinastije Habsburg, hrvatske legije u Staljingradu, hrvatskih partizana u službi titoista i jugo-komunista za račun tiranina Staljina itd itd.)

Standard hrvatskih građana, materijalni prosperitet hrvatskih posloprimaca i poslodavaca, sretna budućnost hrvatskih učenika, maturanata i studenata, nova radna mjesta, drastično smanjenje nezaposlenosti, likvidacija vanjskog državnog duga i mirni dani hrvatskih umirovljenika, demografska obnova nasuprot demografskoj katastrofi i na kraju, osobna sreća svakog stanovnika Hrvatske bez obzira na vjeru i etničko porijeklo, ne postiže se lažnim obećanjima vladajućih i parlamentarne opozicije, kukavičlukom i ulagivanjem, nego uvođenjem pravne države i izgradnjom demokracije, a pravnu državu graditi, i demokraciju uspostavljati ne mogu bivši komunisti koji su gazili pravo, a zbog zalaganja za demokraciju slali nevine ljude u zatvore i logore bivše Jugoslavije, ili ih ubijali za pisaćim stolom. Ne samo u Jugoslaviji. Sjetimo se političkog ubojstvo Ante Paradžika! Svaka čast Gotovini, ali i Blaž Kraljević bio je hrvatski general! (Tko spominje generala HOS-a Blaža Kraljevića osim nas?). Pravedan mir u srcima ljudi ne može se uspostaviti riječima lažnog domoljublja kojima naši jadni vladajući sebe pokušavaju prikazati boljima nego što jesu. A kakvi su? Mizerni!

Poštovane Hrvatice i Hrvati, kršćani, vjernici Evanđelja o Isusu Kristu, primite od istinskih pravaša iz naše stranke srdačne čestitke za Božić, i želje za sretnom Novom godinom, koja će biti bolja onoliko koliko ćemo sami učiniti da bolja bude. Sloboda nam u trenutku krvavog raspada Jugoslavije nije došla iz Amerike nego smo se uz Božju pomoć sami, kao hrvatski narod, za nju izborili. Niti bolji život neće doći iz Europske Unije ako se sami za bolji život nećemo izboriti. Narodni suverenitet i državna nezavisnost preduvjet je za bolji život u Hrvatskoj danas-sutra. Svaki na svom području rada, vi, poštovani sugrađani u vašem području životnog rada, mi u Hrvatskoj stranci prava 1861. na području politike, doprinjet ćemo zajedničkom cilju.

Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatima!

Predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.

Dobroslav Paraga