Bidan naš Kalmeta. Pod ovakvim samarom pokleknija bi dinosaur, a kamoli ne čovik. More, promet, turizam, razvitak. Kad bi ima snagu konja, pacijencu tovara, pasju narav i lisičju lukavost, ne bi uspija. Ovako je opet žrtvovan Jadran za račun smanjenja ugojene administracije. Sam fakt smanjenja broja ministara i ministarstava nije nikakva garancija smanjenja administracije. Da bi mogao voditi ovakvo ministarstvo, trebat će mu 15 pomoćnika. Fala Bogu, neću morat na kolinima do Zagreba, a i obeća san jer san zna da su snovi o Ministarstvu pomorstva gola iluzija. Ovako će se more utopit u promet, veze i razvitak, ka šta se ribarstvo utopilo u poljoprivredi.

Trideset godina u gospodarstvu daje mi za pravo da promišljam kako bih sam postupio na mjestu Ive Sanadera. Siguran sam da bi mi prvi potez bio istovjetan. Jest, smanjio bih broj ministarstava kao i on, i to ne na 14 već na 12. Prvo bih eliminirao ona ministarstva koja ne trebaju postojati, a to su turizam, ekologija, gospodarstvo, europske integracije i braniteljstvo. Ministarstvu pomorstva pripojio bih prostorno planiranje. Ono što je konstanta u cijelom svijetu, vanjski poslovi, pravosuđe, unutarnji poslovi, obrana i financije, zdravstvo, prosvjeta i poljoprivreda, nemoguće je spajati i pripajati. Ali dozvolite, što je to ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti? Uza sve dužno poštovanje prema plemenitosti gospođe Kosor, s ovakvim stanjem u financijama bit će izgubljena ka Alisa u zemlji čudesa.

Poštujem stav mandatara da u pravnoj državi ne treba posebna osoba, a ni tijelo za odnose s Haagom. Ako im je Gotovina kost u grlu, neka ga traže. Gdje je sposobnost i moć te snažne ujedinjene Europe? Šest je mjeseci nekoliko tisuća supermena američke obavještajne službe tražilo Saddama i ne bi ga našli bez "domaćih izdajnika". Nije mi namjera ni u snu uspoređivati ovo dvoje potonjih, ali umorilo me ovo stavljanje čitavog jednog naroda u kontekst taoca jednog čovjeka.

Već deset godina tvrdim da je Ministarstvo gospodarstva nepotrebno. Analizirajte učinke tog ministarstva pa ćete doći do istog zaključka. Ako su strateški pravci hrvatskoga gospodarstva uglavnom sve ono što je vezano uz more i plodnu Slavoniju, sve je to moguće povezati u dva ministarstva i to: pomorstva i poljoprivrede. U povezivanju hrvatskoga gospodarstva sa svijetom i Europom neusporedivo više napravila je Hrvatska gospodarska komora. To najbolje zna njezin predsjednik koji je i sam bio ministar gospodarstva. Uz malo više ovlasti ova je Komora mogla pokriti sve funkcije ministarstva gospodarstva. Isto je i s turizmom. Ta je djelatnost gola nadgradnja, čija bi osnovna funkcija trebala biti plasman hrvatskih proizvoda kroz pansionsku i izvanpansionsku potrošnju.

Zašto sam rekao da je ekologija kao ministarstvo nepotrebna. Zato što osim sukoba, neuvjerljivosti, podilaženja i skandala nije ništa postigla u proteklom razdoblju. A vrlo je važna, štoviše bitna, ali samo unutar prostornog planiranja. A zašto prostorno planiranje unutar Ministarstva pomorstva ili mora, kako hoćete? Zato što je prostorno planiranje u priobalju duž obalne crte i na otocima condicio sine qua non razvoja našeg najvećeg resursa i ujedno zaštita od najezde iz srednje i istočne Europe kada jednom cesta bude dovršena i kada uđemo u Uniju.

I konačno, odgovorili smo na gotovo sva od onih četiri tisuće pitanja, često priglupih i nedorečenih, iz Europske unije. Podilazili smo Europi više nego je bilo potrebno. Neven Mimica obavio je svoj posao dobro, ali u njegovu timu bilo je ljudi koji su još uvijek nepotrebno trčali pred rudo pod pritiskom WTO-a i tako doveli u pitanje opstanak čitavih grana gospodarstva (mislim pritom na poljoprivredu i ribarstvo). Odnos prema Europi treba se kretati u rasponu od minimalno prihvatljivih dobiti do maksimalno prihvatljivih ustupaka. To je politička platforma koja treba počivati na prostornom planiranju, ekologiji i korištenju resursa unutar zadanih pravnih okvira. Sad je, mislim, dovoljna agencija ili neko slično tijelo pri vladi ili nekom od ministarstava.