Žužul je tako najavio da Hrvatska vanjska politika neće birati između SAD-a i Europske unije, nego će voditi izbalansiranu politiku. Takva najava trebala bi razveseliti sve kojima je stalo do međunarodnog pozicioniranja Hrvatske. Napokon, izbalansirana politika je nešto što nije znala napraviti bivša koalicija. U ime velikog cilja približavanja Europskoj uniji i političkih percepcija bližih filozofiji nesvrstavanja nego suvremenoj međunarodnoj zbilji, odnosi sa SAD-om su nepotrebno zaoštreni, a u retoričkom smislu sve se rjeđe spominjao NATO. Razmišljanje o tome kome se treba prikloniti te filozofija koju su javno izrekli pripadnici do jučer vladajuće koalicije da Hrvati »trebaju pokazati kičmu jer su ponosan narod«, rezultiralo je na kraju samo gubitkom međunarodnoga kredibiliteta. Zato je dobro da se Žužul u svojem medijskom istupu napokon sjetio NATO-a. Tu međunarodnu integraciju u posljednje se vrijeme ponešto izbjegava spomenuti kao da nije riječ o jedinstvenom vojnopolitičkom savezu za čijim se stolom suodlučuje o sudbini svijeta.

Ulazak u takvu integraciju donosi, ne samo vojnu zaštitu saveza, nego i međunarodni prestiž, politički, ali i kreditni rejting. Budući da NATO u svojoj proceduri zahtijeva i ispunjenje političkih kriterija, ulazak u NATO poruka je ostalima da je Hrvatska zrela demokracija sa stabilnim sustavom i pogodna za ulaganje.

Zrinjevac je ovih dana u strahu. Novi šef se očekuje s dozom zebnje, i to iz različitih razloga. Jedni s pravom strahuju da njihove usluge neće biti potrebne. Drugi, pak, iz jednostavnog razloga; ne znaju, naime, kako će biti raditi s novim šefom. Oni optimistični tvrde da se ne treba brinuti jer su prve najave vanjske politike nove vlasti uistinu zrele i zrače samouvjerenošću. Sve u svemu, stvari više nikad neće biti kao što su nekad bile. Tada, primjerice, sadašnji ministar vanjskih poslova i novi hrvatski premijer nisu baš bili, diplomatski rečeno, bliski suradnici.

Ivo Sanader izjavio je da glede pitanja suradnje s Haaškim sudom neće biti problema jer se time neće baviti politika, nego pravo. Takva izjava također je sasvim prihvatljiva. Naravno, ako se pod tim smatra će se poštivati pravna procedura, a eventualne buduće optužnice zajedno s uhidbenim nalogom uručiti i provesti bez petljanja politike. Teza o tome da je odnos s Haagom isključivo pravno pitanje bila bi loša kada bi se politika miješala u optužnice na »pravnoj osnovi« prije nego što bi bile uručene. Pravna prepucavanja moguća su nakon što se optužnice uruče.

Teza o izbalansiranoj politici koja u vanjskim poslovima ima veliku vrijednost kao što to ima i u novinarstvu (izbalansirano novinarstvo) prijeko će biti potrebna i u odabiru kadrova koji će biti odgovorni za operacionalizaciju vrlo zahtjevnih ciljeva - stjecanje statusa kandidata za EU i dobivanja datuma za početak pregovora o punopravnom članstvu. Vrijeme potrebno za neka dodatna snalaženja odavno je potrošeno, pa je sasvim izvjesno da će ritam i razinu izdržati samo oni najkvalitetniji. HDZ je u svojim ranijim mandatima na Zrinjevac doveo različite kadrove, a neki od njih su s vremenom postali vrsni profesionalci. Bilo bi loše kada bi se njihovih usluga odrekao ovaj novi HDZ, kako se to nagađa u kuloarskim napisima o nekim kadrovskim rješenjima u diplomaciji. Da se o kvaliteti ipak razmišljalo, govori i imenovanje Kolinde Grabar-Kitarović na mjesto ministrice za europske integracije. U vrijeme kada je to bilo izuzetno važno, sredinom devedesetih, ministrica je briljantno vodila diplomatsku komunikaciju sa SAD-om, a Ministarstvo vanjskih poslova u tom pitanju unutar tadašnjeg sustava pozicionirala kao referentnu točku.

Hrvatska će vanjska politika morati biti izbalansirana u pristupu, ali ekstremna u efikasnosti. Jedino će tako Komisijin visoki činovnik Renhard Priebe zadužen za Hrvatsku moći svojim šefovima Chrisu Pattenu i Günteru Verheugenu preporučiti da u ožujku napišu pozitivno mišljenje o hrvatskoj kandidaturi. Sukladno tome, Sanader bi morao preporučiti svojemu novomu ministru Božidaru Kalmeti da bi, kada već o tome daje izjave, uz uručenje titule počasnoga građanina Zadra, Anti Gotovini morao uručiti i avionsku kartu za Haag.