Rekonvalescentni HDZ počeo je svoj povratnički mandat u Hrvatskom saboru vođen čvrstom rukom Ive Sanadera, novog premijera manjinske vlade s obećanom većinskom potporom. Sve je ovog puta nekako drugačije, pitomije, umivenije, tolerantnije, gotovo nalik onom izvanrednom (ratnom) stanju koje je svojedobno rezultiralo zbijanjem raznorodnih glava pod kapom "vlade nacionalnog jedinstva", ili nekom vrstom parlamentarnog "socsaveza". Danas je, doduše, Sanaderova vlada, uz tek minimalne ministarske iznimke (DC-ovku Vesnu Škare-Ožbolt i nestranačkog Dragana Primorca), jednostranačka, ali "dobri duh" općenacionalnog suglasja tendira useliti se u parlament. Novi saziv Sabora početno se suočio s intrigantnom nedoumicom o tomu tko je zapravo tu pozicija, a tko opozicija. Jasno artikulirana dvojba pravaša Miroslava Rožića ostala je bez odgovora. Objektivno govoreći, u to doista nije lako proniknuti. Činjenica je da HDZ samostalno nije mogao osigurati većinu, pa će sve svoje reformske poteze morati "kupovati" skupim ustupcima koalicijskim sudrugovima, od DC-a i manjinaca do umirovljenika. S HSLS-ovim akvizicijama Adlešić-Čehok zasad vodi mrtvu trku, pa nije izvjesno hoće li Budišini "posljednji mohikanci" u Saboru funkcionirati kao pozicija ili opozicija, ili će čuvajući ostatke nekoć liberalnog imidža raditi kao slobodni strijelci. Sanadera je već na kušnju stavio i Milorad Pupovac (SDSS), navješćujući da će tri zastupnika srpske manjine bojkotirati Sabor ako se netko od njegovih čelnih ljudi ne ogradi od Đapićeva govora mržnje demonstriranog u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2". Naime, gnjevni šef HSP-a ustvrdio je kako u Sabor ulaze teroristi i četnici, aludirajući primarno na Vojislava Stanimirovića i njegovu suradnju s nekadašnjim "krajinskim" čelnikom Goranom Hadžićem, koji se tereti za ratni zločin. HDZ je, navodno, zatražio snimku emisije radi utvrđivanja vjerodostojnosti spornih izjava Ante Đapića, ali valja pretpostaviti da će Pupovčev zahtjev biti ispunjen jer bi za HDZ bio prevelik luksuz odreći se tri zastupnička glasa i izazvati u startu podozrenje međunarodne zajednice, iznimno senzibilizirane na govor mržnje i položaj srpske manjine. Ni umirovljenici nisu HDZ-u dali "bjanko-mjenicu" pa je tanana većina u Saboru ovisna o državnom budžetu i njegovoj sposobnosti da pokrije sve koalicijske tražbe, koje nisu male. Gdje svrstati HSS, koji bez imalo zazora podupire vladu Ive Sanadera, tumačeći taj čin gestom građanske, demokratske uljudbe koja podrazumijeva respekt spram izbornog pobjednika? Uostalom, ako bi se sudilo po glasovima koje je dobio Vladimir Šeks (114 od 127 prisutnih) za mandat predsjednika parlamenta, deklariranom oporbom dalo bi se bez krzmanja proglasiti tek HSP i IDS, jer je čak i SDP pokazao kooperativnost, dokazujući njome širokogrudnost poraženog. Sanader započinje mandat "oštrim startom", ambiciozno pokušavajući HDZ-u napokon priskrbiti atribuciju stranke koja obećanja ispunjava. Njegova ad hoc racionalizacija državne uprave (premda tek redistribucijom sadašnjih oko 52 tisuće zaposlenih u tim službama) zavređuje potporu, no ne bezuvjetnu. Ako bi se ona zadržala tek na figurativnom kresanju ministarskih resora koji bi bili kompenzirani novim državnim uredima i agencijama, tada je to tek prelijevanje iz šupljeg u prazno. Onaj tko doista želi efikasniju upravu, ne može pretendirati na to da glomazan državni aparat tek preuredi bez otpuštanja nagomilanoga činovničkog kadra. Sanader nastoji ostaviti dojam političara (premijera) koji je na to spreman, ali ga potencijalno može ugušiti sveprisutni voluntarizam kao još uvijek dominantna karakteristika hrvatskoga političkog prostora. Činjenica je da se novi premijer u definiranju tima kojim kani upravljati Hrvatskom dobrim dijelom oslonio na nove ljude (ali ga i jedan "prokušani" Hebrang može previše stajati). Zajedno s njima dokazivat će svoju reformatorsku orijentaciju, ali ne samo s njima. Imenovanje Florijana Borasa, nakon njegove širokobriješke nacionalističke eskapade, potpredsjednikom jednog od ključnih saborskih odbora, za zakonodavstvo, potencijalno insinuira dvoličnost njegove politike. I još nešto: ovih dana je, navodno, nakon punih 18 mjeseci sudski vještak Zvonimir Silić okončao (?!) nadzor nad možebitnim nezakonitim radnjama u "Slobodnoj Dalmaciji", koje su rezultirale dubiozama ove novinske kuće od preko 130 milijuna DEM. Oglasio se netom po završenim izborima, što implicira da je i njegov nalaz izravno ovisio o rezultatima s birališta. Vještačenjem je, nota bene, utvrdio kako nikakvih malverzacija nije bilo... Što o tome misli prvi čovjek nove Vlade, koji je još koliko jučer javno isticao da je u dalmatinskom dnevniku izvršena velika pljačka i da nepravdu počinjenu tamošnjim zaposlenicima HDZ kani ispraviti?