Vlada nepisano pravilo da je "čišćenje" do 20 posto postojećeg diplomatskoga kadra uobičajeno i normalno, dok se svaka akcija iznad tog omjera smatra unošenjem pomutnje u osjetljivo tkivo diplomacije. Sve govori da će se tako ponašati nova vlast - Prema neslužbenim najavama i spekulacijama, smjene bi mogle zahvatiti veleposlanika Ivana Grdešića u SAD-u, Božu Kovačevića u Moskvi, Ivana del Vechia u Izraelu, Vesnu Cvjetković-Kurelec u Njemačkoj, Celestina Sardelića u Sloveniji, pa i konzula Slobodana Beroša, koji se tek udomaćio u New Yorku

Mediji su se, isto tako, s više ili manje zluradosti bavili pitanjem koji će od istaknutih HDZ-ovih diplomata "izletjeti" sa svoje diplomatske pošte, kao što i sada već danima traže koalicijske diplomate - kandidate za smjenu. U igri su otprilike iste diplomatske pozicije — najveća jagma medija i političara je za "najadekvatnija" hijerarhijska mjesta u Washingtonu, Londonu, Berlinu, Rimu, Beču, Moskvi i u susjednim nam državama.

Premda smjene vlasti u zapadnim demokracijama uglavnom ne izazivaju velike potrese u diplomatskoj administraciji, prevladava pravilo da svaka nova vlast ima "pravo" postaviti, dakle i smijeniti ministre i njegov najuži zamjeničko-pomoćnički krug ljudi, kao i određeni broj veleposlanika i konzula na "najistaknutijim" mjestima, dakle onima od posebne važnosti za vanjskopolitičku prezentaciju vlasti u inozemstvu.

Ovaj je put nešto više pomutnje unio dosadašnji ministar vanjskih poslova Tonino Picula, koji je sa svojih deset do petnaestak imenovanja u inozemstvu u posljednji trenutak postavio sebi povjerljive ljude. Prilično je jasno da će novi ministar Miomir Žužul na tako "akreditirane" pripadnike hrvatske diplomacije imati poseban "pik" i da ta imenovanja neće proći. Što se tiče veleposlanika i konzula na prioritetnim diplomatskim lokacijama u inozemstvu, također je jasno da će novi ministar imati u cilju na sva ta mjesta dovesti sebi povjerljive i odane kadrove. Za razliku od situacije iz 2000. godine, može se, međutim, očekivati da će te smjene prolaziti smanjenom dramatikom. Novom vladajućem krugu Hrvatske primjetno je stalo da oko smjena bude podignuto što manje političke i medijske prašine, pa se tako putem medija već i šalju signali "zainteresiranima" da će cijela stvar biti provedena — džentlmentski.

Nije previše dvojbeno da će smjene, odmah, prije ili kasnije, zahvatiti poveći broj diplomata koje je koalicijska vlast postavila prema koalicijskome političkome ključu, a da će najmanje smjenilačkih strasti novo čelništvo hrvatske vanjske politike pokazati prema karijernim diplomatima. Stoga spekulacije i govore kako će smjena zahvatiti veleposlanike Ivana Grdešića u SAD-u, Božu Kovačevića u Moskvi, Ivana del Vechia u Izraelu, Vesnu Cvjetković-Kurelec u Njemačkoj, Celestina Sardelića u Ljubljani, Tatjanu Kralj-Draganić u Ateni, te konzula Slobodana Beroša, bivšega splitskoga gradonačelnika koji se tek udomaćio u New Yorku, a smjene će zahvatiti i veći broj postojećih pomoćnika i zamjenika ministra vanjskih poslova.

Onaj signal o "džentlmenstvu" vjerojatno će se u praksi odnositi na karijerne diplomate, dok je teško vjerovati kako će i politički postavljeni diplomati zadržati svoje zaposlenje unutar hrvatske diplomacije. Novi ministar vanjskih poslova Miomir Žužul ima dosta razloga za provođenje nedramatične smjene istaknutijih kadrova hrvatske diplomacije. Glavni je razlog propagirani HDZ-ov kurs nove unutarhrvatske političke tolerancije, zatim činjenica kako sve korake nove HDZ-ove administracije pomno promatraju svi vanjski i unutarnji politički čimbenici, kao i unaprijed na moguće pogreške HDZ-a "nabrijani" hrvatski mediji, ali i još oprezan odnos novih izbornih pobjednika prema predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, po funkciji "kontroloru" vanjskopolitičkih procesa.

Iz Mesićeva su kabineta, putem izjava njegova savjetnika i bivšeg iskusnog hrvatskog veleposlanika Ivice Maštruka (inače smijenjenog od Picule na prilično grub i dramatičan način), već odaslani signali o "nepostojanju prevelike potrebe za smjenama". Maštruko iznova ističe kako za hrvatsku diplomaciju nije pogodna sadašnja razina medijskih spekulacija o smjenama diplomata. S takvim se mišljenjem očito slažu i oni diplomati u medijima označeni kao "najrealniji kandidati za smjenu", jer ni oni ni dosadašnji ministar vanjskih poslova Picula za sada ne daju nikakve medijske izjave.

Može se stoga očekivati da će se postizborne smjene u hrvatskoj diplomaciji ovaj put provoditi "smanjenim intenzitetom", da će izravno "stradati" diplomati koje je bivša vlast stvorila od profesionalnih političara, a vjerojatno će stradati i oni koji su nedvojbeno u povlašteni krug hrvatske diploamcije ušli, osim po stranačkoj, i po rodbinskoj liniji. Bolje informirani analitičari pak tvrde kako će nova vlast ipak provesti temeljitije smjene unutar hrvatske diplomacije, no činit će to postupnije, s manje buke, nešto dugoročnije, reklo bi se, lukavije te time politički isplativije.

Može se očekivati da će se Miomir Žužul, novi hrvatski ministar vanjskih poslova, prilikom smjena voditi istom logikom koju je i sam upražnjavao 2000. godine. Tada je Žužul bio veleposlanik RH u Washingtonu, a medijima je, upitan kao "izgledni" kandidat za smjenu, izjavio sljedeće: "Po načinu na koji sam obavljao diplomatski posao, mogao bih za sebe ustvrditi da sam profesionalac... No ja sam ipak politički postavljen... Nije tajna da uz to imam i vlastitu političku poziciju... Moj mandat je na raspolaganju..." Očito će Žužul sada od diplomata koji su se našli u istoj poziciji kao i on 2000. tražiti ni više ni manje dosljedan stil ponašanja.

Usporedbe radi, 2000. godine je tada novoimenovani ministar vanjskih poslova Tonino Picula, gotovo šest mjeseci nakon stupanja na tu dužnost, hrvatskom predsjedniku Mesiću uputio zahtjev za razrješenje veleposlanika i konzula, djelomično zbog isteka mandata, zbog umirovljenja, zbog "političkih razloga" ili zbog "loše obavljenog posla". Premda je i tada Mesić oprezno upozorio kako "neće biti poštanski sandučić u koji će šestorka ubacivati svoje diplomatsko-kadrovske želje", Picula mu je svejedno predao popriličan nalog za smjenu. Na popisu se nalazilo 35 veleposlanika i konzula, dakle, radilo se o pravoj "sječi" diplomatskih kadrova.