Izbori u Srbiji hrvatsku javnost mnogo ne zanimaju, ali njihovi su rezultati probudili strahove. Činjenica da je izborni pobjednik, sa oko milijun osvojenih glasova, ultra-nacionalistička Radikalna stranka haškog uznika Vojislava Šešelja, razlog je za uznemirena pitanja: vraća li se na Balkanu kazaljka sata unazad, na 1990. godinu? Hoće li velikosrpske ambicije, koje su i u ovom predizborju granice Srbije crtale posred Hrvatske, ponovo krenuti da ih, kao i prije trinaest godina, ratom iskolčavaju? Neki inozemni analitičari (The Guardian) prognoziraju da bi se lančani efekt mogao osjetiti u cijeloj regiji – ojačat će, kažu, antisrpska raspoloženja kosovskih Albanaca, povećati nestabilnost u Bosni i Hercegovini, »osnažiti antisrpske nacionaliste koji su se upravo vratili na vlast u Hrvatskoj«.

Srbija je svakako napravila korak unazad. Kao i u nekim drugim slučajevima pokazalo se: tamo gdje nema snažnog zamaha prema naprijed, nastupa klizanje prema prošlosti. Mlaki, dezorijentirani i neuspješni reformatori pokreću retrogradne procese. Na istoku su perjanice četničkih i velikosrpskih projekata pospremljeni u Haag, ali Miloševića i Šešelja Srbija se još nije odrekla. Zapravo im je danas bliža nego prije tri godine. Neki analitičari smatraju da radikalne glasove mobiliziraju socijalna bijeda i očaj, a ne toliko agresivni šovinizam.

Novu će vlast u Srbiji vjerojatno činiti stranke umjerenije opcije, iako je veliko pitanje njihove umjerenosti. Također je veliko pitanje stabilnosti koalicije, koju će formirati šareno društvo – od proeuropskih demokrata (Labus) preko nespornih nacionalista legalističkoga tipa (Koštunica) do monarhističkih nacionalista (Drašković). Za Srbiju je sada najvažnije da stvori koliko-toliko čvrstu vlast. Jer se bez toga ni jedan od njenih enormnih problema ne može početi rješavati. Srbija u ovom trenutku nije ni teritorijalno definirana – otvorene su rane Kosovo, Crna Gora – što je situacija u kojoj ni jedna država ne može funkcionirati.

Bez obzira na lavež ratne retorike, koji je u predizborju odjekivao iz Beograda, i bez obzira na legije onih koji su mu dali glas, Srbija nove ratove na Balkanu neće pokrenuti. Jer za to više nema snage i jer joj se to više neće dopustiti. Uzlet šešeljevaca neće prostor ex-jugoslavije vratiti u ratno stanje, ali ishod izbora signalizira da bi Srbija mogla biti izvor velikih problema i nestabilnosti za cijelu regiju. Jer je upitno može li, i hoće li, biti partner u njenom normaliziranju i demokratskom stabiliziranju. Preko Dunava se više neće slati tenkovi, ali bi se mogla emitirati konfuzija. Sanaderova više puta deklarirana namjera da otvorene probleme s Beogradom hitro rješava, možda na drugoj strani neće imati sugovornika.

Rezultat izbora u Srbiji mogao bi ići na ruku antisrpskim raspoloženjima u Hrvatskoj. Novoformirana se vlast u tom pogledu drži vrlo dobro (Guardian nikako nije u pravu kad u Sanaderovoj vladi vidi »antisrpske nacionaliste«), ne raspaljuje mržnje ni strahove, dapače, ne prestaje slati poruke zainteresiranosti za suradnju i dobrosusjedstvo. Hrvatski se premijer jučer suzdržao od komentiranja postizborne Srbije, samo je istakao da Hrvatska želi daljnju normalizaciju odnosa s Beogradom. U Žužulovom se ministarstvu nadaju da će »nova srbijanska vlada biti demokratska« i unaprijed izražavaju spremnost za rješavanje svih otvorenih pitanja. Zagreb na taj način najviše pomaže demokratskim snagama u Srbiji.