Romano Prodi i njegov tim završavaju mandat dogodine. Zasad nije poznato koliko će povjerenika ući u novu komisiju. Da li 25, po principu svaka članica, bila Malta veličine njemačkog gradića ili Njemačka brojna kao gotovo 200 Malti, ima jednog člana u Komisiji, ili će možda prijedlog ići na stranu velikih poput Francuske i njihovog stava da se veličina honorira s dva povjerenička mjesta.

Mnogi misle da je razrješenje ovog gordijskog čvora sastava Komisije ne toliko u broju povjerenika ili unutarnjoj organizaciji sustava odlučivanja, koliko u pravim osobama, pogotovo u predsjedniku.

Komisija iza sebe ima praktično iskustvo Jacquesa Delorsa. On je na njezinu čelu u velikom stilu odradio dva mandata i za njegova je »vladanja« Europska unija napravila sve bitne korake pretvaranja iz Zajednice u Uniju. Delors je s pravom smješten među najveća imena europskog udruživanja. Poziciju među EU besmrtnicima zaslužio je optimalnom mješavinom državničke mudrosti, vizionarstva, poduzetnosti, beskompromisnosti, notom francuske arogancije i odlučnosti da dogovoreno ostvari bez obzira na okolnosti. On je imao energiju, karizmu, ugled, moć.

Santer je izabran kao rezervni kandidat nakon što se Europsko vijeće sudarilo s britanskim vetom za Jeana Luca Dehanea, energičnog Belgijanca. Dehane je Johnu Majoru bio »previše federalist« ili, prevedeno, suviše samostalan i energičan da bi zadovoljio ukuse Londona i viziju podobnog, marljivog činovnika bez prevelike strasti za stvaranje novoga, kakvu je savršeno odražavao kvalitetni, ali bezbojni bivši luksemburški premijer.

Poslije brodoloma Santerove Komisije, na dužnost je stupio tim Romana Prodija. Sam je Prodi uvijek više muke imao s medijima, pogotovo kad bi lansirao nekakvu izjavu ne previše u skladu s Komisijinim postulatima. Školski je primjer Prodijeva spontana kritika rigidnih pravila financijske discipline koju je Komisija morala čuvati kao žandar, a neke su je države prekršile odlučivši da su nacionalni interesi iznad europskih pravila. Francuska i Njemačka su u stabilizaciju državnih financija krenule po svome, a ne prema onome kako je to propisanu u EU.

S velikom Europom i još nedefiniranim djelokrugom rada Europske komisije te dosegom njezine moći, pitanje »novoga Delorsa« postalo je aktualno. Kandidati za Prodijevog nasljednika već uredno poziraju pod reflektorima. Iskustvo s Delorsovom veličinom, vizionarstvom i poduzetnošću potvrdilo je da na mjesto prvog čovjeka Europske komisije mora doći bivši premijer.

Dvojica sadašnja povjerenika također su među favoritima. Günter Verheugen izgleda zasigurno ostaje njemački povjerenik, a Portugalac Antonio Vitorino, tihi i efikasni čovjek mogao bi svoj staž u Bruxellesu nastaviti čelnom pozicijom u eurovladi.

Irsko predsjedništvo čeka još jedan težak radni europski zadatak: izabrati pravoga čovjeka za ovu poziciju. Irci se možda neće usuditi javno protežirati svog tajnog kandidata, sadašnjeg predsjednika Europskog parlamenta Pata Coxa, mada bi vješti Irac mogao ući u play off , odluči li nastaviti europsku karijeru na novoj adresi. I Irci i cijela Unija traže poduzetnu osobu, tehnokrata, radoholičara, čovjeka koji je u stanju povezati sve konce, držati ih u ruci i uspješno ih vući u pravom trenutku bez previše pompe i parade, ali s puno osjećaja za pravi trenutak jer će se svaki potez odražavati na dnevno funkcioniranje Europske unije.