Sanaderova vlada u 2004. ulazi s poduljim popisom nimalo jeftinih obećanja i sviješću da su neispunjena obećanja praćena velikim očekivanjima građana uvelike pridonijela izbornom padu Račanove vlade. U igri su, međutim, i realne mogućnosti, točnije realno mogući prihodi državnog proračuna. I tek kada ministar financija Ivan Šuker objavi taj dokument, znat ćemo što su pravi prioriteti nove vlade. Završni, pak, test održivosti obećanja bit će sljedeća jesen, kada će se vidjeti gdje se pretjeralo i kome se mora oduzeti nešto proračunskog novca ne bi li se skupilo dovoljno za najvažnije projekte. Sve to tvrdimo, naravno, pod pretpostavkom da će i Sanaderova vlada, kao što je i najavljeno, pomno paziti da ne naruši makroekonomsku stabilnost, da proračunski deficit ne poveća, nego da ga smanji, da ne napuše vanjski dug...

Na političkom polju prvi veliki test Sanaderovih obećanja očekuje se već u prvoj polovici siječnja, kada bi u Zagreb trebala stići Carla del Ponte, a dobro obaviješteni krugovi očekuju i nove optužnice. No, i prije posjeta Carle del Ponte dobit ćemo prvu naznaku Sanaderove politike prema Haagu - odluku Vlade u vezi sudske presude o predaji dokumenata odvjetnicima odbjegloga generala Gotovine. To će biti veliki testovi hrvatskih šansi za članstvo u EU, jer Bruxelles ne krije da političke kriterije smatra najvažnijim dijelom ispita za Hrvatsku.

Budući da su već dva izborna ciklusa pokazala kako se u Hrvatskoj izbori više ne dobivaju na temama s jakim nacionalnim nabojem ili na vanjskoj politici, i Sanaderu će najveći problem, kao i Račanu, biti oživljavanje gospodarstva iako je nesporno da je Sanader ipak naslijedio bolju gospodarsku i financijsku situaciju u državi od one s kojom je krenuo Račan. Sanaderovi suradnici puni optimizma tvrde kako će već za nekoliko mjeseci gospodarstvo toliko živnuti da će se to osjetiti i na porastu zaposlenosti i na standardu prosječnoga građanina.