Njemački veleposlanik silno se izložio u ovdašnjoj javnosti kad je, neposredno nakon izbora, progovorio o neprihvatljivosti nekih stavova HSP-a. Sad kad je nova vlast formirana bez HSP-a i kad su se "duhovi smirili", Gebhardt Weiss objašnjava svoj stav i komentira perspektive Hrvatske s HDZ-om na čelu. Usput, dodaje kako se realno lice hrvatske političke scene najbolje vidi sada, u kontrastu rezultata izbora u Srbiji. Bili su pogrešni, smatra, prvi komentari nekih stranih medija da je u Hrvatskoj pobijedila krajnja desnica. Hrvatsku često ocjenjuju i "oni koji je poznaju samo preko interneta". Jer, ni HSP, kaže, nije radikalna desničarska stranka, nego prije stranka desnog, ambivalentnog populizma.

- Formiranje nove vlade, kao i prije toga način na koji su provedeni izbori pokazali su da je Hrvatska dosegla stanje stabilne europske zrelosti. Način na koji je izvedena primopredaja vlasti bio je uzoran i za europske standarde.

- Zasigurno nije na meni da na spekulativna pitanja dajem politički relevantne odgovore. Vjerujem da je Predsjedništvo Hrvatskog sabora, svojom izjavom o nužnosti tolerancije, pružilo odgovor na pitanje koje ste postavili. Upravo je ta izjava vrlo važna za daljnji europski put Hrvatske, koji uvelike ovisi o ostvarenoj toleranciji u unutarnjem životu zemlje. Naime, tolerancija je osnovna duhovna jezgra, politička težnja i izvorni razlog za nastanak europskih integracija nakon Drugoga svjetskog rata.

- Nema svrhe nastavljati tu javnu polemiku. No jedno je postalo jasno: slijedom te polemike, HSP se distancirao od spornog dijela programa i izbrisao ga sa svojih stranica na internetu. Međutim, ta stranka je zaboravila da je taj sporni stav još uvijek sastavni dio preambule Programske deklaracije iz 2001. godine. U toj preambuli možete i dandanas pročitati da se stranka ne distancira od tih stavova, nego, štoviše, da na njima ustraje. Problem, dakle, nije u tome što sam se ja javno očitovao, nego je problem sama ambivalentnost programa te stranke.

- Prema mom političkom uvjerenju, mi smo u Europi odavna stupili u fazu u kojoj imamo proširenu europsku unutarnju politiku. Suživot europskih zemalja ne možemo dakle vrednovati prema klasičnim kriterijima diplomacije iz 19. stoljeća. I izvan formalnog okvira Europske unije, do izražaja dolaze zajedničke europske vrijednosti, na primjer, u sklopu Vijeća Europe u Strasbourgu, u kojem Hrvatska aktivno surađuje. Zauzimanje za primjenu tolerancije kao uvjeta za miran suživot nigdje se i nikad u Europi ne može smatrati miješanjem u unutarnje stvari. Tko se koristi tim argumentom navodnog upletanja u unutarnje stvari, taj zapravo manipulira na nacionalistički i populistički način. Žrtve nasilja i ratova u Europi traže od nas da se zauzimamo za toleranciju u cijeloj Europi.

- Koliko ja vidim, takva namjera ne postoji ni u jednoj od zemalja EU. No i prije izbora govorio sam o tome da je ispunjavanje kriterija Europske unije važnije od samog sastava Vlade. Vjerujem da se u glavnim europskim središtima u međuvremenu uvidjelo kako ne stoje neke refleksne reakcije stranih medija koji su u prvi mah procijenili da se u Hrvatskoj na vlast vratila krajnja desnica. Način na koji je formirana nova vlada, kao i šansa za kontinuitet započetih reformi, svjedoče da ova vlada ne zaslužuje čekanje, nego suradnju Europe. Što se tiče Njemačke, sam kancelar Schršder je u brzojavu-čestitki tada budućem premijeru Sanaderu potvrdio da će Hrvatska i dalje imati potporu na putu prema Europskoj uniji i prema NATO-u.

- To me uopće nije iznenadilo jer je Sanader i prije izbora, kad je to kao dio izborne taktike bilo riskantno, pozvao izbjeglice srpske nacionalnosti na povratak u Hrvatsku. Poziv na povratak, po meni, ujedno znači da se osiguraju i jamče materijalni uvjeti za ostvarivanje tog poziva.

- Kad je riječ o pozitivnoj procjeni njemačkog kancelara prilikom njegova posjeta Zagrebu 30. listopada, prema kojoj Hrvatska ima dobre šanse održati plan približavanja Europskoj uniji, nakon izbora nije se u tome ništa promijenilo. Naprotiv, moguće je da se u konstruktivnoj suradnji između Vlade i opozicije ostvare daljnji odlučujući koraci na približavanju Europskoj uniji. Početkom 2003. godine u jednom podužem članku u Vjesniku rekao sam da će 2003. biti europska godina Hrvatske. To se obistinilo, a šanse da se takav razvoj situacije nastavi i 2004. godine puno su veće nego na razmeđi 2002. i 2003. godine, kad se pojavila ozbiljna zabrinutost u vezi s haaškom problematikom. No pošteno je također reći da za ovaj europski rad nove vlade postoje dobri temelji u radu prethodne vlade.

- Bit će dovoljno da Vlada održi kurs koji već postoji prema Europskoj uniji, da ispuni političke uvjete i zadrži samopouzdanje u svim dijelovima društva, da taj put prema EU može uspjeti. I da će se isplatiti. Iz toga bi trebala izrastati snaga, temeljena na nacionalnom konsenzusu, koja je potrebna da se taj cilj ostvari.

- To je posve točno, iako još dosta toga treba učiniti na legislativnom području kad je riječ o primjeni standarda EU. Slažem se, novi "europski" zakoni moraju se provesti na terenu. To je razlog zbog kojeg sam govorio o potrebi obuhvatnog napora cijelog društva, jer približavanje EU nije pitanje koje se tiče samo domaće metropole. To pitanje tiče se svih dijelova društva, od Vukovara do Dubrovnika. Povremeno se od OESS-a mogla čuti kritika da neke lokalne vlasti izvan Zagreba otežavaju primjenu zakona. Jedna od prednosti nove vlade možda proizlazi upravo iz toga što ima bolje veze s nekim lokalnim zajednicama nego što ih je iz političkih i stranačkih razloga imala dosadašnja vlada.