Vjesnik: 03. 01. 2004.
Koliko će se Sanader udaljiti od Tuđmana
Sanader, barem od sabora HDZ-a u travnju 2002. godine, pokušava reformirati odnos spram (i svoje) prošlosti, što ne treba poistovjećivati s detuđmanizacijom / Danas je kult Franje Tuđmana mnogo jači u nekim strankama nastalima odvajanjem pojedinaca od HDZ-a (HB, HIP) negoli u samom HDZ-u ili kod nekih pojedinaca koji i nisu bili članovi HDZ-a (Zdravko Tomac, na primjer)
ZAGREB, 2. siječnja – U novogodišnjem intervjuu dnevnim novinama predsjednik Stjepan Mesić kazao je da Vlada, odnosno njen predsjednik dr. Ivo Sanader, mora provesti detuđmanizaciju. Sanader zasad, barem od sabora HDZ-a u travnju 2002. godine, pokušava reformirati odnos spram (i svoje) prošlosti (ne treba izjednačavati s
reformiranjem vlastite prošlosti), što, međutim, ne treba poistovjećivati s detuđmanizacijom. Danas je kult Franje Tuđmana mnogo jači u nekim strankama nastalima odvajanjem pojedinaca od HDZ-a (HB, HIP) negoli u samom HDZ-u ili kod nekih pojedinaca koji i nisu bili članovi HDZ-a (Zdravko Tomac, na primjer). Radi li to Sanader iz idejnih ili pragmatičnih razloga, nije pretjerano važno. Mnogo je važnije kakav jest i kakav će biti učinak.Sanader se donekle ogradio od Tuđmana i na spomenutom saboru HDZ-a kada se ispričao zbog HDZ-ovih pogrešaka, ali i na nedavnu četvrtu obljetnicu Tuđmanove smrti kada je manje-više jasno kazao da Tuđmanu pripada prošlost, a njemu budućnost. Zasad je, nakon izbora, Sanader s tim nastavio.
Za HDZ neočekivano »mekan« pristup nacionalnim manjinama (dobrim dijelom generiran potrebom stvaranja parlamentarne većine), pomirljiv ton prema Istri, višekratno naglašavanje da neće biti revanšizma te najava socijalno osjetljive politike Vlade zasad su dobri signali. Hoće li sve ostati na sig
nalima, ili će Sanader i Vlada najavljeno i provesti, vidjet ćemo. Sanaderova je pozicija, sudeći prema najavama, pomalo paradoksalna. Naime, čovjek koji uporno ističe da je njegova opcija europski konzervativizam najavio je – brojne reforme.Međutim, društveno iznimno važno naslijeđe Tuđmanova razdoblja, s kojim Račanova vlada objektivno nije ni pokušala ozbiljno raščistiti, je stanje u pravosuđu i pitanje pretvorbe i privatizacije. Stanje u pravosuđu danas se ponajprije percipira kao stanje pravne nesigur
nosti uvelike generirano sporošću pravosuđa. Prof. dr. Alan Uzelac nedavno je na jednom okruglom stolu iznio podatke o broju neriješenih postupaka. Krajem osamdesetih bilo ih je oko pola milijuna, krajem devedesetih oko milijun, a danas ih je oko 1,3 milijuna.Osim na sporost sudova, građani se sve češće žale i na nestručnost sudaca. Materijalni položaj sudaca sve će se manje moći koristiti kao izgovor. Plaće sudaca, za hrvatske uvjete, nisu loše. Brojem sudaca na 100.000 stanovnika Hrvatska gotovo dvostruko nadmašuje Njemačku (42 prema 25), sucima najnapučeniju državu EU-a.
Pod posebnim će povećalom biti, što je također iznimno važno, naslijeđe iz Tuđmanova razdoblja, suđenja za počinjene ratne zločine. Domaća javnost sve jasnije, a međunarodna zajednica stalno, traži da ta suđenja budu pravična, bez obzira na etnicitet žrtve i počinitelja.
Proces pretvorbe i privatizacije ugaoni je kamen poraza HDZ-a na izborima 2000. godine. Neraščišćavanje toga procesa (kao i činjenica da nitko nije završio u zatvoru) ugaoni je kamen poraza Račanove koalicijske vlade. Sanader je u raščišćavanju pretvorbe i privatizacije bio osjetno oprezniji nego Račan i Budiša u predizbornoj kampanji 1999. godine.
Što više vremena prolazi sve je jasnije da je taj proces nepovratan, pa je malo vjerojatno da će Sanader na njega trošiti vrijeme. Osim toga, to bi značilo, ako ne na sud, onda u središte medijske pozornosti dovesti mnoge članove HDZ-a moćne devedesetih godina (a neke i danas), kao i mnoge privatizatore koji su »uspješni poduzetnici« postali zahvaljujući tadašnjem političkom kišobranu HDZ-a. Uspije li Vlada podići životni standard, sve će manje ljudi pitati tko je i koliko krao, bez obzira na to što će nepravde ostati.
Tihomir Ponoš