Ivo Sanader prebrzo se odlučio otvoriti prvo od tri pisma, što mu ih je, prema legendi, ostavio njegov prethodnik. Priča, naime, priča da je odlazeći šef, predajući vlast ili biznis svojim nasljednicima, ostavio pisma s uputama kako se ponašati u kriznim trenucima. U prvom je stajalo da za sve nevolje treba okriviti svoje prethodnike. Ako to ne pomogne, u drugom je bila neka slična mudrost. Treće je pismo također sadržavalo uputu od samo jedne rečenice: »Vrijeme je da napišeš tri pisma!«.

Iako je, prilikom predstavljanja svoje vlade, Sanader pametno konstatirao da »greške prethodnika nisu opravdanje za vlastite propuste«, posljednjih je dana sve više upiranja prstom u Račanovu vlast. Nema sumnje da su neke od tih kritika sasvim opravdane. Neki su bivši ministri, neposredno pred smjenu vlasti, povukli poteze na koje više nisu imali pravo, između ostalog u posljednji su trenutak pokušali zbrinuti svoje suradnike. Vjerojatno stoji i otkriće da su Robne zalihe prazne i da se Račanova laganica pola godine nije stigla pozabaviti tim problemom. Premijer Sanader sada tvrdi da su pronašli i skriveni proračunski manjak od dvije milijarde kuna. Kaže da im ni prilikom primopredaje vlasti nitko nije rekao da je na prihodovnoj strani državnog proračuna veliki minus. Možda, nije nikakva novost da je bivša vlast patila od nedovoljne kompetentnosti. No također je moguće da novi premijer samo traži alibi za odustajanje od svoga ishitrenog izbornog obećanja o trenutnom smanjenju PDV-a.

Ali Sanader i njegova ekipa nikako ne predstavljaju kor političkih djevica. Kad Račanovoj vladi vade fleke, ne mogu nastupati kao da su sami čisti pravednici. Posebno je iritantno kad bivšu vlast krene napadati Andrija Hebrang. Čim on otvori usta, skandalizirajući se nad ovim ili onim njenim postupkom, pouzdano proizvodi efekt »što je više kleveta i laži...«. Tako je ovih dana ustvrdio da su Račanovi dugovi Hrvatskoj kamen oko vrata. Bivša je vlast morala otići jer je bila nesposobna srediti državu, ali nije ona proizvela kaos i nepravde. Ako su Sanader i njegovi danas spremni popravljati nešto po Hrvatskoj, onda je u prvom redu riječ o grijesima njihove vlasti iz Tuđmanova vremena.

Sanader će vratiti mirovine penzićima, Račanova je vlast to obećanje zanemarila. Ali mirovine je hrvatskim seniorima pokrala HDZ-ova vlast, prelijevajući mirovinske fondove u milijunsko futranje tajkuna. Sanader je s društvom dio blagdana proveo u javnim kuhinjama; dijeleći hranu sirotinji demonstrirao je svoju socijalnu osjetljivost. Račan takvu solidarnost ili demagogiju nije prakticirao. Ali Tuđmanova je vlast, uništavanjem privrede i gašenjem radnih mjesta, regrutirala današnje abonente ubožnica. Sanader manjine proglašava bogatstvom Hrvatske, za razliku od Račana koji ih je ignorirao, ali i za razliku od Tuđmana, koji ih je smatrao problemom. Nudeći Srbima danas doministarska i diplomatska mjesta, novi premijer samo pokušava popraviti štetu koju je vlast njegove stranke svojedobno proizvela. Račanova je vlada možda zatajila proračunski manjak, ali što je to prema svim onim milijardama koje je Tuđmanova vlast zauvijek zamračila?

Kad se iz problema krenu vaditi svaljivanjem krivnje na prethodnike, Sanaderovi bi momci morali voditi računa o tome da im okretanje prema prošlosti ne ide na ruku. Svaki njihov pokušaj opanjkavanja Račanove vlasti za rezultat ima podsjećanje na svojedobne katastrofalne učinke HDZ-a. Zato im je bolje ne čačkati tu mečku, nego se zaista okrenuti budućnosti.