Vjesnik: 05. 01. 2004.
Hoće li se pozivi za razgovore s haaškim istražiteljima pretvoriti u optužnice
Već prve reakcije osoba s popisa pokazuju da je riječ ili o činjenicama s kojima oni nisu upoznati (najtvrđi u tome je bio Ivan Jarnjak) ili, znajući da se nalaze na popisu, već
spremaju svoju obranuZAGREB, 4. siječnja - Haaški istražitelji ovih će dana razgovarati s navodno šest svjedoka. Dvojica su zasad sto posto sigurna: Marijan Benko i Josip Turkalj. Nije sigurno jesu li na toj listi i Joško Morić, Ante Šoljić i Zdravko Janić. Gotovo sto posto sigurno je da se na tom popisu ne nalazi bivši ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak.
Sumnju u takav popis potiče činjenica da većina uposlenika Haaškoga suda i tužiteljstva koristi božićni odmor te da će se na poslu pojaviti u punom sastavu tek 12. siječnja. Treba podsjetiti da su mnoge ovdašnje spekulacije odavno spominjale taj 12. siječnja, ali kao datum kad će haaška tužiteljica Carla del Ponte doći u Zagreb s novim optužnicama. Zasad je jedino sigurno da je to dan kada se vraća
s odmora.Već prve reakcije osoba s popisa pokazuju da je riječ ili o činjenicama s kojima oni nisu upoznati (najtvrđi u tome je bio Ivan Jarnjak) ili, znajući da se nalaze na popisu, već spremaju svoju obranu. U drugu skupinu spada i Marijan Benko, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova za Kriminalističku policiju, koji o razdoblju od 1993. do 1995. kaže: »Krim-policija se u to vrijeme tek osnivala i nije znala za planove koje su u okviru ratnih operacija izvršavale vojska i Specijalna policija«.
Toliki popis svjedoka podsjeća na jesen 2002. godine, kad je kroz istražiteljski ured Haaškog suda u Selskoj ulici prošlo desetak časnika Hrvatske vojske u različitim statusima pred ljudima Carle del Ponte. Najviši po činu bio je admiral Davor Domazet Lošo, a bilo je tu i generala, i satnika i bojnika. I tada je haaške istražitelje zanimalo isto razdoblje, dakle od akcije »Medački džep«, preko »Bljeska« do »Oluje«. Logično je da istražitelji, nakon preslušanih vojnih osoba, sad žele razgovarati i s osobama iz policije.
Zašto postoji sumnja da su osobe spomenute u medijima »sigurni« svjedoci? Riječ je o tome da neki od njih nisu morali biti obaviješteni o pozivu putem Vladina ureda za odnose s Haaškim sudom. Naime, iz Haaga službeni pozivi preko tog tijela dolaze samo ako je riječ o osobama koje su aktivne na onim mjestima s kojih će kao svjedoci nastupiti pred istražiteljima.
Logično je da su Benko i Turkalj na taj način obaviješteni, a njima valja pridružiti i Zdravka Janića, jer je on zapovjednik Specijalne policije. Svi ostali trebali su pozive dobiti na kućne adrese. U cijeloj toj priči ne treba zaboraviti ni vrlo važan detalj da se istim razdobljem u odnosu na iste operacije i iste formacije, vojne i policijske, bavilo i Državno odvjetništvo. Rezultat tih i
straga vidi se u nekoliko suđenja koja su u tijeku, a najavljena su i nova. Pritom ne treba zaboraviti ni Rahima Ademija, koji čeka suđenje na slobodi, ali ni Mirka Norca, koji je već razgovarao s haaškim istražiteljima u Zagrebu.Očito, riječ je o kompleksnoj pravnoj akciji raščišćavanja svih činjenica koje se trebaju, na kraju postupka, formirati kao optužnice. Ono što je gotovo sigurno jest da će se nekim osobama koje se na tim pozivima nalaze, haaško tužiteljstvo pozabaviti i u formi optužnice. Međutim
, haaški izvori tvrde Vjesniku da spominjanje bilo kojeg imena kao »sigurnog optuženika« šteti postupku i navodi na zaključak da se, osim izvješćivanjem, mediji bave i nekim drugim poslovima.Vlado Rajić