Nova vlast – stari običaji. Sanaderova se vlada nije pošteno ni uselila u Banske dvore, a eto, već je priredila prvi skandal. Premijer je svoga tjelohranitelja imenovao za pomoćnika ministra policije. Kum šefa Sabora također je dobio doministarski položaj. A tek su počeli s podjelom funkcija. Dilanje državnih fotelja po srodničkoj liniji kronična je bolest vladajućih struktura u Hrvatskoj. Nova je vlast odmah na početku pokazala da ni ona u tom pogledu neće biti ništa drugačija od svojih prethodnika.

Još se u predizbornoj kampanji postavljalo pitanje kako Stipe Čačija može biti Sanaderov bodyguard, iako je aktivno vojno lice. Hrvatski zakoni, naime, djelatnim vojnicima zabranjuju angažiranje po strankama. Sporna je bila i činjenica da je Čačija funkciju osobnog Sanaderova čuvara obavljao u vrijeme dok je bio na dugotrajnom bolovanju. Glumio je bolesnika, na državni trošak, iako je kao tjelohranitelj, jasno, bio u fit kondiciji. Ali umjesto da njegovo ponašanje bude predmetom disciplinskih pretresanja, nagrađen je mjestom pomoćnika ministra policije. Sanaderova vlada tako već na prvom koraku pokazuje kako će i koliko poštovati pravnu državu. (Koliko drži do pravne države Vlada je pokazala i odlukom da uredbom ukine neke dijelove zakona o braniteljima. Bez obzira na njene motive, bez obzira na tvrdnje da je riječ o nepravednim odredbama, izvršna vlast nema pravo prekrajati zakone, koji su, naravno, doneseni u Saboru i samo se tamo i mogu mijenjati.)

Ali uvaljivanje bodyguarda na doministarsku funkciju nije najgore što se s Čačijom dogodilo. Na prijedlog novog ministra obrane šef države poslao ga je u takozvanu predsjedničku mirovinu. Predsjednička penzija, kako piše jedan dnevnik, podrazumijeva umirovljenje po uvjetima pune starosne mirovine, bez obzira na stvarne godine radnog staža. Tako mlađahni Čačija može u punu mirovinu iako je svojim radom, naravno, ni izdaleka nije zaslužio. Ali njegove su zasluge očito druge vrste. Prema zakonu, predsjednik Republike takvom mirovinom može nagraditi djelatne vojne osobe koje su osobito zaslužne za unapređenje oružanih snaga ili iz drugog važnog razloga. Bilo bi nužno da Mesić objasni koje su to Čačijine ogromne zasluge za unapređenje vojske, ili koji su ga to drugi važni razlozi naveli da čuvara Sanaderova lika i tijela nagradi takvom povlasticom.

Isto se pitanje, naravno, mora postaviti i novom ministru obrane Berislavu Rončeviću, od kojeg je inicijativa i potekla. Izgleda su i njegove sposobnosti mega prirode, jer je brzinom svjetlosti, valjda i prije nego se dohvatio ministarske stolice, uspio shvatiti Čačijine enormne zasluge i munjevito je od šefa države tražio da se to i nagradi. Tko može reći da je birokracija inertna, spora i nezainteresirana? Ali glavna je odgovornost ipak na Mesiću. Nije valjda samo stavio paraf, ne gledajući što potpisuje. Njegovo bi javno objašnjenje bilo dragocjeno kako bi i drugi vojnici znali što im je činiti i kakvo se to ponašanje u Hrvatskoj vojsci smatra vrijednim posebnih nagrada. Umjesto da bojnik Stipe Čačija snosi konzekvence svoga zakonom zabranjenog petljanja u politiku i stranačku kampanju, isti je nagrađen i to dvostruko – predsjedničkom mirovinom, koju će sada zamrznuti, i funkcijom doministra policije, kojom se već zakitio. Svaka čast!

Mesićeva uloga u ovom slučaju daje za pravo onima koji tvrde da će on sa Sanaderovom strankom pokušati ući u deal, kako bi na toj strani osigurao podršku za svoj novi predsjednički mandat. Koja je cijena?