Sjećate li se slogana "bolji život svima, a ne samo njima" na kojemu je prošla vlast dobila izbore 2000. U godinama što su slijedile taj je slogan polako i sigurno gubio vjerodostojnost za većinu običnih građana, jer ga je praksa brzo uobličila u "bolji život nama, a mrvice vama". Pritom je taj bolji život "nama" bio trenutan i, preračunat u kune, debelo opipljiv u obliku odličnih plaća, povlaštenih mirovina, direktorskih kvota u javnim poduzećima, plaćenih članstava u nadzornim odborima, radnih mjesta za "naše" ljude i prijatelje u državnoj upravi. Svima ostalima životni boljitak je isporučivan u obliku optimističnih statističkih podataka o rastu BDP-a, smanjivanju nezaposlenosti, niskoj inflaciji i sličnim lijepim brojkama za čiju je ljubav valjalo stezati remen, a ne pipati kune. Jer, je li, reforme traže odricanja. Vaša, naravno, ne naša!

Četiri godine poslije, obični građani koji imaju nezgodnu manu da pamte kao slonovi, postali su ponovno ne tako obični. I kao glasači rekli novopečenim "njima" da u ime zaboravljenih "svih" malo siđu dolje i prošetaju. No ti obični građani, koji svako par godina bacaju u stres tek obahaćene političare svojim olovkama i kružićima, imaju još jednu veliku "manu". Oni su, naime, nepopravljivi optimisti.

Na tu je "manu" običnih ljudi aktualni premijer Ivo Sanader zaigrao punom snagom. Glasnim obećanjima pokretanja Hrvatske i rasta standarda za sve, on je zapravo dobio izbore na istom sloganu kao i prethodna garnitura na vlasti. Pritom činjenica da je obećanje "boljeg života svima, a ne samo njima" bilo u praksi iznevjereno nije nimalo umanjila želju ljudi da to obećanje konačno dožive. Taj neuništivi optimizam i nada da će ovaj put možda ipak biti bolje razlozi su za davanje prilike "novom treneru" koji je i sam optimizmom zračio.

Sve rečeno spada u domenu političke psihologije i tu je partiju Sanader odlično odigrao. No što je s praksom? Je li umijeće novoga premijera da zabija golove makar približno slično njegovu talentu da motivira momčad za pobjedu? I kakve su uopće realne šanse da obični ljudi za mandata njegove vlade počnu u realnosti susretati gospodarske činjenice koje će koliko-toliko potvrđivati da obećani bolji život "svima" počinje svitati?

Odgovori na rečene upite puno su teži od raščlanjivanja elemenata političke psihologije. No, jedna se ocjena ipak može izreći s prilično sigurnosti: uz nekoliko neizbježnih "ako", Sanader ima dobre šanse svoj temeljni slogan "pokrenimo Hrvatsku" makar dijelom pretočiti u praksu. Već i zbog toga što će šokom "kratkoga spoja" gospodarstvo umnogome pokrenuti dovršetak autoceste Split - Zagreb. Dakle, odigra li premijer "ako - partiju" uspješno, u drugom dijelu mandata građani bi mogli osjetiti i prve korake obećanog boljeg života.

Prvi i najvažniji "ako" jest da Sanader na čelu izvršne vlasti zadrži stil koji ga je tamo i doveo: jasno, odlučno, optimistično. Riječ je jednostavno o "zaraznim" osobinama, kao što su zarazni oklijevanje i pesimizam, koje su preduvjet da pokretanje pozitivnih procesa s vrha prema dolje, u apatičnom društvenom ozračju kakvo je naše, uopće bude moguće. U tim se osobinama krije i formula koja je bivšeg ministra Čačića, usprkos svim pokušajima blaćenja, u anketama penjala na tron najuspješnijeg člana Račanove vlade.