Iako mnogi prijete da će pokušati, nema nikoga tko bi mogao ozbiljnije ugroziti Ivicu Račana na mjestu predsjednika SDP-a. U stranci koja je izgubila izbore, a tvrdi da je zadovoljna izbornim rezultatima, tinja nezadovoljstvo politikom čelništva. Dalmacija, u kojoj je SDP najlošije prošao na izborima, prednjači u iskazima ljutnje zbog lošeg izbornog rezultata, a ne zaostaje mnogo ni Rijeka. Ivica Račan obišao je mnoge lokalne ogranke i suočio se s velikim nezadovoljstvom, u prvom redu zbog zanemarivanja lokalnih čelnika na izbornim listama nauštrb bivših ministara, odnosno ljudi vjernih Račanu.

U SDP-u se svako malo dopunjava lista nezadovoljnika koji bi na idućoj stranačkoj konvenciji poželjeli ugroziti Ivicu Račana. Ona uključuje "uobičajene sumnjivce", koji su svoj bijes već provjetrili kroz medije neposredno nakon gubitka izbora. To su Romano Meštrović i Vedran Lendić, Ivan Šprlje i Ivan Ninić, ali kolo ipak vode riječki čelnici Vojko Obersnel i Pave Komadina.

SDP je tamo na izborima prošao bolje nego u ostalim sredinama, međutim, lokalni čelnici smatraju kako su upravo oni trebali biti bolje plasirani na kandidacijskim listama. Odnosno, da bi trebali dobiti veći utjecaj na državnu politiku SDP-a.

S druge strane, Račan se okružio vjernim ljudima. Na čelna mjesta izbornih lista postavio je ljude od povjerenja i bivše ministre, zahvaljujući čemu će u ovom sazivu Sabora bez problema kontrolirati SDP-ov klub zastupnika. Iz tog tabora ne treba očekivati nikakav udar, čak je i Željka Antunović, koja je prije nekoliko godina s Antunom Vujićem pokušavala udariti kontru Račanu, ovih dana iskazala svoju odanost šefu stranke, demantirajući najave da će se kandidirati za predsjednika SDP-a. Zanimljivo je spomenuti kako se Ivica Račan sasvim iznenada imenovao šefom kluba zastupnika u Hrvatskom saboru, izguravši s tog mjesta Matu Arlovića. Time je dodatno nametnuo svoj autoritet nad najutjecajnijim krugom stranačkih kolega.

Opozicija se s time ne može boriti. Nezadovoljnici nemaju pristup medijima, nemaju dovoljno utjecaja u stranačkim kuloarima, niti su dovoljno prepoznatljivi i utjecajni u javnosti. Slučaj Jerka Zovaka, vječitog buntovnika iz Slavonskog Broda, najbolji je pokazatelj uzaludnosti takve borbe. No, kao poznati taktičar, Račan neće otvarati rat s nezadovoljnicima, niti će poduzeti radikalne mjere isključenja iz stranke. On će igrati dvostruku igru: ili će iscrpljivati svoje protivnike, kao što je to činio sa Zdravkom Tomcem, ili će napraviti kompromis.

Po onoj staroj "drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže", Račan će u stranačka tijela uključiti i neke od nezadovoljnika iz lokalnih sredina. Znajući da ne treba sumnjati u odanost ljudi poput Mate Crkvenca, Milanke Opačić, Gordane Sobol i drugih, on će najviša tijela stranke "prošarati" buntovnicima poput Vojka Obersnela i drugih koji su nadrasli lokalnu sredinu i imaju veće političke ambicije. Učinit će to već na idućoj stranačkoj konvenciji, koja je sa svibnja odgođena za lipanj ove godine.

Nakon poraza nije bitno koliko ste izgubili, već kako ćete se brzo vratiti u igru. Račan je toga svjestan. U ovakvom odnosu snaga u Saboru izbori bi se mogli dogoditi u svakom trenutku. SDP ih mora dočekati spreman. Dakle, bez unutarnjih trvenja i nezadovoljstva, bez defetizma i malodušnosti, s novim ljudima i novim poletom. Nakon stranačkih kolega, Račan u to treba uvjeriti i SDP-ove birače.